Kod sv. Hildegarde začini i začinsko bilje imali su vrlo važnu ulogu, kako za održavanje zdravlja, tako i u liječenju. Među najpoznatijim i najdjelotvornijim začinima Hildegarda detaljno opisuje galgant, đumbir, muškatni oraščić, kubebu, sekvar, bijeli papar, cejlonski cimet i druge te za neke preporučuje da se koriste sami, a ostali u kombinaciji s drugim začinima.
Tako je, primjerice, „udarna“ kombinacija za jačanje imuniteta mješavina galganta, đumbira i cejlonskog cimeta, u jednakim omjerima. Dodaje se 2-3 vrška noža u čaj s limunom i medom ili u kuhano vino, 1-3 puta dnevno. Začinsko bilje koje je Hildegarda osobito cijenila kao ljekovito su majčina dušica, peršin, ljupčac, mažuran, bosiljak i brojni drugi.
Kad je riječ o klinčiću, lat. Eugenia caryophyllata ili Syzygium aromaticum, on u Hildegardinoj medicini zauzima važno mjesto među ljekovitim začinima te se koristi u vrlo različite svrhe. Klinčić raste kao plod zimzelenog drveta iz porodice mirtovki (lat. Myrtaceae), koje potječe iz Indonezije.
Hildegarda klinčiće preporučuje kod uloga (gihta), tj. povišene vrijednosti mokraćne kiseline, arterioskleroze, skleroze bubrega (bubrežna vodena bolest), glavobolje i zujanja u glavi (arteriosklerotični povišeni tlak).
Hildegarda konkretno navodi sljedeće: „Klinčić je vrlo topao. U sebi ima neku vlagu koja se ugodno širi,
kao ugodna vlaga meda. Ako koga boli glava tako da mu u glavi zuji kao da je gluh, neka često jede klinčić pa će to umanjit zujanje u njegovoj glavi.“
Hildegarda opisuje i kako crijevne bolesti izazivaju daljnje tegobe i bolesti: „Kada bolesna crijeva u čovjeku malo nateknu, često se događa da to oticanje crijeva izaziva u čovjeku pojavu vodene bolesti. Kad se vodena bolest u čovjeku već počela razvijati, neka često jede klinčić i on će zaustaviti početak te bolesti. On će obuzdati bolest jer njegova snaga prelazi na čovjekova crijeva i smanjuje njihovo oticanje, te tako otklanja vodenu bolest i ne dopušta da se dalje razvija.“
O korištenju klinčića kod kostobolje piše ovo: „Ali i toplina čovjekove moždine često puta izlučuje znoj i izaziva kostobolju. Ako čovjek tada, kada se ona već počela razvijati, često jede klinčić, njegova snaga će otići u moždinu toga čovjeka i spriječiti da se kostobolja u njemu razvija i dalje napreduje.“
I posljednja, vrlo jednostavna primjena klinčića je kod štucanja: „Onaj tko pati od štucanja neka često jede klinčić. Također neka nakon jela često jede sekvar i neka to čini mjesec dana.“
Klinčić se kod navedenih tegoba uzima 3-4 komadića dnevno, raspoređeno tijekom dana – žvakati neko vrijeme i onda progutati. Svakodnevnim korištenjem se bolovi uslijed uloga brzo povlače. U literaturi se ne navodi koliko dugo se klinčić smije uzimati, no za sve je lijekove preporuka da se nakon otprilike četiri tjedna svakodnevnog korištenja napravi pauza od dva tjedna do više mjeseci. Po potrebi kuru ponoviti.
Klinčić sadrži 14 posto eteričnog ulja te i ima antiseptička, antibakterijska, antimikotička, antivirusna, spazmolitička i lokalna anestetička svojstva. Zbog toga se vrlo učinkovito koristi kod upale grla i ždrijela. U tom slučaju se isto može žvakati ili pomiješati s galgantom, đumbirom, cejlonskim cimetom i medom: začine pomiješati u jednakim omjerima i 1 žličicu te mješavine izraditi sa 50 g meda. Češće tijekom dana staviti vršak noža te smjese pod jezik te ostaviti da se otapa u ustima. Na kraju progutati. Preventivno se klinčić može uzimati povremeno, npr. 2-3 puta tjedno, jer, kako je navedeno, ima jaka antimikrobna svojstva.
Klinčić je omiljeni začin u kuhanom vinu, a kod Hildegarde je jedan od tri sastojka omiljenih keksa za živce (energetskih keksa od pira). Za njih Hildegarda kaže: „Ovi keksi rastjeruju svu gorčinu iz tvog srca i tvojim mislima daju mir, otvaraju tvoje srce i tvojih pet osjetila, čine tvoje raspoloženje vedrim, u tebi smanjuju sve štetne sokove (noxi, mali, infirmi humores) te tvojoj krvi isporučuju dobar sastav sokova.“
„Često ih jedi, pa će iščeznuti sva gorčina tvoga srca i tvojih misli. Tvoje će se skučene misli proširiti, um razbistriti, a glas pročistiti. Keksi će te učiniti sposobnim za rad, snažnim i radosnim.“ Teško da je nešto dobilo toliko pohvala i epiteta od sv. Hildegarde. Keksi se, uz bademe, sladić, zob i dr, koriste čak kao ljekovito sredstvo kod depresivnih osoba.
Odrasli smiju pojesti 3-5 komada dnevno, a djeca 1-3 komada zbog sadržaja muškatnog oraščića. Izvrsnog su okusa. Kad sam prilikom jednog seminara o savjetima sv. Hildegarde rekla da se smije konzumirati 3-5 komada, onda je jedan sudionik koji je u pauzi kušao kekse, rekao: „Jel’ da ste rekli da se smije pojesti 10 komada?“
Brojne recepte za slatka i slana jela po sv. Hildegardi, kao i recept za kekse za energiju i jačanje živaca možete pronaći u knjizi „Sv. Hildegarda i hrana kao lijek“ dr. Strehlowa u izdanju Verbuma.
Recept za energetske kekse:
400 g bijelog pirova brašna, 20 g mljevenog muškatnog oraščića, 250 g maslaca ili ekstradjevičanskog kokosovog ulja 10 g mljevenog klinčića, 150 g šećera od šećerne trske, 2 jaja, 200 g mljevenih slatkih badema, malo soli, 20 g mljevenog cejlonskog cimeta, vode po potrebi
Temeljito izmiješati začine, bademe i brašno te staviti na radnu površinu. Po tome rasporediti omekšani ili otopljeni maslac. Posebno pjenasto izlupati šećer i jaja, sve dok se šećer nije otopio te pomiješati s ostalim sastojcima velikim nožem ili lopaticom za tijesto, umijesiti i staviti na hladno. Nakon otprilike 30 minuta tijesto razvaljati na 2-3 mm i izrezati u oblik keksa. Peći 15 do 20 minuta na 180-200ºC na limu koji smo prekrili papirom za pečenje.
Nadalje, klinčić je omiljen i u drugim slatkim jelima: kompotima, kolačima, tortama te u mesnim jelima, osobito od divljači.
NAPOMENA: Podsjećam da u svibnju počinje Hildegardina proljetna kura protiv iscrpljenosti s eliksirom od pelina. Više pročitajte ovdje.
Za dušu – Iz knjige Ozdravljenje tijela i duše
Odgovornost prema prirodi kao temelju čovjekova života na zemlji
Mnogo bolesti dolazi otuda što čovjek više ne živi u skladu s prirodom, nego protiv nje. Materijalistička slika svijeta i prirode lišila je prirodu duše i dala ju čovjeku da s njom slobodno raspolaže. A čovjek se u svom djelovanju više ne osjeća nikome odgovoran.
I osobni život suvremenog čovjeka udaljio se daleko od prirode. Naš tehnički napredan i civiliziran svijet odvaja se sve više i više od prirodnih tijekova života. Primjerice, zbog korištenja struje nastaje mogućnost da čovjek spava ili bdije u vrijeme kad to nije prirodno, što donosi nered u organizam. Nije potreban primitivan „povratak prirodi“, nego samoosvješćenje vezano za našu upućenost i povezanost s Božjim stvorenjem čiji smo dio.
U svom stvarateljskom „ludilu“ zaboravljamo da možemo djelovati samo s elementima koji su nam dani. Mi smo dio prirode i ne možemo se nekažnjeno oglušiti o dane zakonitosti.
(Prof. Višnja Bartolović prevoditeljica je knjige “Hildegarda i hrana kao lijek” u nakladi “Verbuma” te svojim savjetima po načelima sv. Hildegarde pomaže ljudima u održavanju dobrog tjelesnog, mentalnog i duhovnog zdravlja.)
