Kad ih gledamo na slikama i kipovima, lako nam je reći da su sveci često slični. Nije čudo, jer Crkva je kroz stoljeća na oltar uzdigla tisuće muškaraca i žena. I da bi svaki od njih ostao prepoznatljiv, razvijen je bogat simbolički jezik, atributi koji nisu ukrasi, nego priče u znakovima.
Bradati muškarac s ključem? Sv. Petar. Muškarac s križem u obliku slova X? Sv. Andrija. Žena s kolskim kotačem? Sv. Katarina Aleksandrijska.
Ima i manje poznatih: sv. Gudula s mijehom, sv. Kunigunda s novčićima, Olaf II. s kriglom piva, sv. Ivan od Boga s kutijom za milodare. Svaki taj detalj pokazuje život koji je postao Evanđelje u djelu.
Dominik i sedam simbola
Ni sv. Dominik, utemeljitelj Reda propovjednika, nije iznimka. Umjetnost ga prikazuje sa sedam atributa: krunica, zvijezda, knjiga, ljiljan, crno-bijelo pjegavi pas, goruća baklja i zemaljska kugla.
Svaki znak odražava crtu njegove svetosti: zvijezda – svjetlo Istine; knjiga – propovijedanje Evanđelja; ljiljan – čistoća srca; pas s bakljom – revnost u nošenju svjetla; kugla – univerzalnost poslanja. A krunica među svima ima posebno mjesto: nije ostala zatvorena u slikama, nego je postala molitva koju su naraštaji dominikanaca nosili na pojasu i u srcu.
Marija pruža krunicu Dominiku
U Hrvatskoj, Italiji, Španjolskoj i Latinskoj Americi često se susreće isti prizor: Marija pruža krunicu sv. Dominiku koji kleči pred njom. Uz njih nerijetko stoje sv. Katarina Sijenska ili sv. Franjo Asiški. To nije tek umjetnički detalj, nego ikonografski sažetak duhovne povijesti – molitve koja spaja nebo i zemlju.
Povijesno, krunica kakvu danas poznajemo oblikovala se u 15. stoljeću, no već u 13. stoljeću nastaje legenda koja veže Mariju i Dominika. U njoj se spominje i Heinrich Seuse (Henrik Suso), dominikanac iz Konstanze, koji je običavao kititi Marijin kip vijencem od ruža. Ukazanje ga je poučilo da postoji ljepši „vijenac“: 50 Zdravomarija. U Marijinim rukama te molitve postaju ruže od kojih ona plete najljepšu krunicu. Poruka je jasna i duboka – molitva postaje cvijet kad se daruje srcem.
Krunica – Isusova molitva u Marijinoj školi
Često se misli da je krunica „molitva upućena Mariji“. No u središtu krunice je Isus. Desetice započinju s „Zdravo, Marijo“, ali srce čine otajstva Evanđelja: Utjelovljenje, Muka, Uskrsnuće i otajstva svjetla.
Krunica je Isusova povijest promatrana Marijinim pogledom – pogledom majke koja zna, šuti i vjeruje. Zato krunica nije puko nizanje riječi, nego molitva sjećanja: hod kroz Kristov život isprepleten s našim.
Kad krunica utihne…
U mnogim krajevima Europe krunica je utihnula. Neki je doživljavaju kao zastarjelu i molitvu sporoga ritma koji je prestao dirati srce suvremenog čovjeka. Tamo gdje je mariologija oslabila, oslabila je i krunica. Čak i među dominikancima – premda predaja govori o Marijinu poticaju Dominiku – sve je manje „bijelih redovnika“ na Zapadu koji nose krunicu o pojasu. No praznina nikad ne ostaje prazna: popune je buka, površnost i nemir. Upravo tada stara molitva može postati novo otkriće.
Povijest i korijenje
Krunica nije apstraktna mantra, ona nas vodi u konkretnu povijest spasenja. Točnije, u život stvarne osobe, Isusa iz Nazareta, čije riječi i djela nisu mit nego živo svjedočanstvo i u molitvenu baštinu židovstva, jer 150 Zdravomarija „odgovara“ 150 psalama.
Krunica je most između Staroga i Novoga saveza, između Crkve i Izraela, između generacija molitelja – molitva zapamćenja vjere.
Molitva koja dira svakodnevicu
Krunica nije rezervirana za „pobožne bake“; ona je molitva života: u radosnim otajstvima učimo zahvaljivati, u žalosnima nositi križ, u slavnima gledati dalje od smrti, a u svjetlosnima prepoznavati Boga u svakodnevici.
Krunica ne bježi od svijeta – ona ga nosi u molitvi. Tiho i jednostavno. Ne mijenja svijet bukom, nego mijenja čovjeka iznutra.
Kad krunica postane poruka ljubavi
Dogodi mi se da, dok vozim, uzmem krunicu i prebirem zrna, a da ne izgovorim ni riječ. Sam pokret već me uvodi u molitvu. Kao što prstima prelazimo po tipkama mobitela kad šaljemo poruku ljubavi, tako krunica postaje poruka Bogu. Netko će reći: „Ponavljaš jedno te isto.“ Ali je li dosadno ponavljati riječi ljubavi onome koga voliš? To postaje ritam srca.
Ako mobitel dnevno uzmemo u ruke nebrojeno puta, zašto ne bismo barem 20 minuta dnevno uzeli krunicu? Toliko je potrebno da u miru izmolimo jedno otajstvo. A učinak? Unutarnji mir, sabranost i susret s Bogom – dublje od svakog „scrollanja“.
Sjećam se kad me je Provincijal želio imenovati promicateljem krunice u našoj Provinciji, rekao je samo jednu rečenicu: „Znam da ti moliš krunicu.“ Time je već imao sve što je trebalo. Nisam mogao – ni htio – reći ništa protiv.
Molitva sv. Dominiku
Sveti Dominče, propovjedniče Istine, koji si gorio od ljubavi prema Kristu i njegovoj Crkvi, nauči i nas sabrati srce u molitvi dok u rukama držimo krunicu – oružje vjere i most prema nebu. Pomozi nam da kroz otajstva Kristova života prepoznamo i svoj vlastiti put, da ne malakšemo u kušnjama, nego s radošću i pouzdanjem nosimo svjetlo Evanđelja u svijet koji žeđa za mirom i istinom. Amen.
Zaziv Blaženoj Djevici Mariji
Blažena Djevice Marijo, Kraljice svete krunice, primi u svoje ruke naše molitve, brige i nade. Nauči nas gledati Isusa tvojim očima, slušati ga tvojim srcem i ljubiti ga tvojom vjerom. Budi nam zagovornica i majka u radosnim i žalosnim danima, u trenucima tame i svjetla. Vodi nas k svome Sinu, da i naš život postane otajstvo ljubavi. Amen.



