Postoji velik broj zapisa i svjedočanstava svetaca koji su se svakodnevno vježbali u malim trpljenjima i odricanjima kroz naizgled sitnice u danu. Mi, s druge strane, često razmišljamo o velikim stvarima i velikim žrtvama, a nismo spremni na ona mala, neprimjetna odricanja, predmda su ona itekako važna.
Onaj posljednji komad vaše omiljene torte koji prepustite svojoj supruzi, suprugu ili majci – i to ne zbog kalorija koje ste previše unijeli, nego zbog malog čina ljubavi i odricanja – može biti trenutak duboke milosti. Kada iskreno, u srcu kažete: „Bože, Ti znaš da bih pojela/pojeo ovaj komad torte koji toliko volim, ali Tebi za ljubav ostavit ću ga svom bližnjem.“
Samo u toj jednoj misli izrekli ste strelovitu molitvu, pokazali ljubav i poniznost, i kroz konkretan čin prema bližnjemu – kao da ste potrčali svome Ocu u zagrljaj. Jer Gospodin želi biti prisutan u svakoj sitnici, u svakoj našoj odluci i u svakoj minuti našega dana. Želi da razgovaramo s Njim, da budemo povezani.
Riječ odricanje često stavljamo u negativan kontekst i, poput sezonske odjeće iz ormara, izvlačimo je ponosno samo u vrijeme korizme – jer tada „treba“ nešto žrtvovati. Ali odricanje, ono svakodnevno, nije sezonsko i nije negativno. Nitko nam ništa ne oduzima. Naprotiv, kroz odricanje uvijek dobivamo, i to je ono što najprije trebamo osvijestiti.
Često govorimo da želimo da Bog vodi naš život, a za tako veliku odluku ne radimo nikakvu pripremu – ne učimo se odricanju sebe i potpunom predanju Njemu. U rječniku jednog sportaša to bi značilo kao da želimo otrčati maraton, ali za to ne treniramo. Krenemo puni entuzijazma, a nakon nekoliko kilometara padnemo iscrpljeni. Svaki uspješan sportaš zna da bez discipline i bez svakodnevnih malih treninga i odricanja – nema napretka i dolaska do cilja.
Kako onda mi tako olako shvaćamo male odluke u danu? Zašto se toliko ljutimo kad se nešto promijeni u rasporedu ili ne dobijemo ono što smo toliko željeli? Vježbanje u tim malim svakodnevnim stvarima, poput treninga, uči nas da i u velikim odlukama lakše predamo sve Bogu. Ako iskreno možemo reći: „Bože, prihvaćam da je tako, ako je to Tvoja volja…“ tada rastemo u vjeri i u povjerenju – i postajemo spremniji za veliko predanje života Njemu.
Dok za kupovinu brižno radimo popis da nešto ne zaboravimo, zaboravljamo sastaviti popis djela ljubavi koje možemo činiti svakoga dana za svoje bližnje:
· Odreći se ljutnje kada nas netko provocira i mirno se maknuti iz svađe.
· Prešutjeti kritiku i u tišini moliti za tu osobu.
· Svjesno odabrati blagost prema bližnjima umjesto rasprave.
· Za ručkom onaj bolji komad mesa koji nam se svidio, ostaviti drugima.
· Odložiti mobitel baš kad nam je nešto zabavno i umjesto toga otvoriti duhovni tekst.
· Reći „oprosti“ i onda kada nisi potpuno kriv.
· Kada nešto ne ide po planu, ne ljutiti se, nego mirno prihvatiti drugu opciju.
· Ne gurati se u društvu da tvoja riječ bude glavna i najvažnija.… … … …
Nastavite popis svojim malim odlukama – upravo onima u kojima znate da ste slabi – i dopustite da kroz njih postanete duhovno snažni.
Kad se odreknete nečega, ne pričajte svima o tome, jer to je dar između vas i Boga. Kad osjetite nestrpljenje – sjetite se: „Ovo je moja mala prilika ljubavi.“
Kako nas uči sv. Mala Terezija od Djeteta Isusa, upravo u tim malim svakodnevnim djelima ljubavi skriva se put svetosti. Njezine riječi nas podsjećaju da je ljubav mjera svakog djela, bez obzira koliko bilo malo:
„Ne propusti nijednu priliku učiniti mali žrtveni čin – ovdje pogledom punim ljubavi, ondje blagom riječju; uvijek čineći najmanju stvar, ali iz ljubavi.“ Priča jedne duše (Histoire d’une âme), rukopis C, poglavlje XI.
„Naš Gospodin ne gleda toliko na veličinu naših djela, ni na njihovu težinu, nego na ljubav s kojom ih činimo.“ Priča jedne duše, rukopis C, poglavlje XI.
„To su male stvari, one najmanje, koje očaravaju Isusa.“ Posljednji razgovori, 15. srpnja 1897.
„Mali čin ljubavi vrijedi više nego veliko čudo učinjeno bez ljubavi.“ Posljednji razgovori, 7. srpnja 1897.
Neka nas ove riječi potaknu da i mi pronađemo Boga u svakoj sitnici svoga dana – u malim odricanjima, tihim žrtvama i jednostavnim gestama ljubavi. Jer svaki put kad se s ljubavlju odreknemo sebe, makar u najsitnijoj stvari, već tada hodamo putem svetosti.
