Odnos kršćanina prema filozofiji stoga zahtijeva korjenitu prosudbu. U Novom zavjetu, poglavito u poslanicama sv. Pavla, jasno stoji: „mudrost ovoga svijeta“ suprotstavlja se mudrosti koju je Bog očitovao u Isusu Kristu (…) Naime, istinski čvor koji izaziva cijelu filozofiju jest smrt Isusa Krista na križu. Tu je svaki pokušaj svođenja Očeva spasenjskog nauma na čistu ljudsku logiku osuđen na propast. „Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istaživač ovoga svijeta?“, uporno pita Apostol (1 Kor 1,20). Za ovo što Bog kani ostvariti nije više dostatna samo mudrost razborita čovjeka, nego se zahtijeva odlučan korak da bi se obuhvatila potpuno nova stvar: „Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre (…) i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest“ (1 Kor 1,27-28). (FR)
+ Molimo za mir: neka nam ga Gospodin dodijeli što prije, prosvjetljujući odgovorne tako da hitro napuste svaki drugi put, koji je nedostojan čovjeka.
Iz knjige „Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan u godini“: https://www.veritas.hr/proizvod/misli-sv-pape-ivana-pavla-ii-za-svaki-dan-u-godini/
