Čovjek često želi živjeti u uljepšanoj verziji sebe, s pričom koja skriva rane, slabosti i nedosljednosti. No istina se nikada ne rađa u idealnim slikama, nego u stvarnosti. Advent nas tiho uči razlikovati ono što je autentično od onoga što je tek obrana. Bog ne ulazi u naše maske — Bog ulazi u našu stvarnu povijest.
Adventski znak vremena
Jedna od najtežih rečenica koju suvremeni čovjek izgovara glasi: „Znam, ali neću.“ To je rečenica duhovne paralize našega vremena: mnogo se govori o slobodi, a malo o poslušnosti; mnogo o pravima, a malo o odgovornosti; mnogo o riječima, a vrlo malo o djelima.
Današnji čovjek je često pun znanja, ali slab na odluke, prepun govora, ali kratak na poslušnost, prepun informacija, ali siromašan na obraćenje. Najveća tragedija nije ne znati, nego znati i ostati isti.
Današnje Evanđelje razotkriva taj paradoks: ima onih koji sve znaju, ali se nikada ne predomisle. Ima onih koji ne znaju gotovo ništa, ali u jednom trenutku otvore srce — i promijene život.
I u Božjim očima, oni drugi prolaze prvi. To je srž današnje adventske poruke.
Biblijski temelj
Prorok Sefanija naviješta: „Dat ću narodima čiste usne… ostavit ću u tebi narod skroman i čedan…“ (Sef 3,9–12) Bog obnavlja one koji su ponizni, one koji se ne skrivaju iza titula, položaja ili privida svoje “pravednosti“.
Psalam dodaje: „Jadnik vapi, i Gospodin ga čuje.“ (Ps 34) Bog ne sluša uvjeravanja, nego istinu srca.
Ne gleda savršenstvo, nego pokret prema dobru. Zato Isus kaže: „Carinici i bludnice pretekoše vas.“ Ne zato što su moralno bolji, nego zato što su se predomislili — i otišli.
Duhovna analiza – pogled u sebe i svijet
Advent nas poziva pred ogledalo: jesam li ja onaj koji obećava — ili onaj koji ide? Jer svi mi lako kažemo: „Trebao bih više moliti…“ „Moram se vratiti ispovijedi…“ „Znam da trebam oprostiti…“ „Znam da bih trebao započeti nešto dobro…“
Ali između spoznaje i odluke često stoji zid oholosti, komfora, straha, tvrdokornosti, navike da se odgađa.
U Božjem narodu uvijek postoje dvije skupine: oni koji sve znaju, ali ne čine, oni koji se čine izgubljenima, ali se u jednom trenutku probude — i krenu.
Zato današnje Evanđelje nije prijetnja, nego poziv na nadu, jer u Božjem srcu nema zakasnjelih. Postoje samo oni koji ne žele krenuti.
Poziv na obraćenje
Današnja Riječ poziva: učini jedan mali korak prema Bogu. To je obraćenje. Priznati pogriješio sam, predomisliti se i krenuti. Bog ne traži savršenu biografiju. Bog traži pokret srca. Ne traži one koji nikada nisu pali, nego one koji u jednom trenutku kažu: „Dosta je. Idem.“
Isus ne hvali prošlost „carinika i bludnica“. On hvali njihovu odluku. I zato se vrata Kraljevstva otvaraju onima koji krenu — ne onima koji ostanu na mjestu.
Adventski čin – mala praksa za današnji dan
Učini danas nešto što već dugo odgađaš, ali znaš da je dobro. Na primjer, nazovi nekoga, pomiri se, uđi u crkvu, započni molitvu koju stalno odgađaš, napravi prvi korak prema sakramentu pomirenja…
Kratka adventska rečenica za dan: „Gospodine, daj mi snagu da budem onaj koji ide — ne onaj koji obeća.“
Psalam za večer: Ps 34 — „Jadnik vapi, i Gospodin ga čuje.“
Večernja molitva: „Gospodine, danas sam želio biti onaj koji ode, a ne samo onaj koji obeća.
Primakni me bliže sebi. Daj da moj prvi korak bude Tebi drag.“
Riječ nade
Božja logika je predivna: On ne traži savršene sinove, nego sinove koji se vraćaju. Ne traži život bez pogrešaka, nego srce koje se predomisli i krene. Nadu ne daje savršen početak — nego vjerni povratak.
I zato je ova Isusova riječ jedna od najutješnijih u cijelom došašću: Onaj koji se vrati, pretječe sve.
Isus, Novorođeni Kralj koji dolazi, uvijek trči ususret onome tko učini i najmanji, ali iskreni korak.
A već sutra Evanđelje će nam pokazati da Bog ne ulazi u idealne priče, nego u stvarne povijesti — upravo onakve kakve jesu.
