Autor: Darko Pavičić
„Jedan od bolnih znakova tame vidi se u demografskom padu. Narod koji se boji budućnosti i rađanja, koji izbjegava odgovornost i gubi povjerenje u smisao, polako se gasi iznutra“, nelagodna je rečenica izu propovijedi mons. Kutleše u božićnoj noći.
Još traju božićni blagdani, pa je prigoda još malo provjeriti svoje znanje o njima.
Mnogi vjeruju da se ljubav pokazuje djelima, a ne riječima. Iako su djela iznimno važna, riječi imaju svoju posebnu ulogu. One stvaraju emocionalnu sigurnost i smanjuju nesigurnost koja se s vremenom može uvući u odnos.
Crkva i društvo današnjice trebaju vjernike-poslužitelje poput sv. Stjepana. Pasivnih promatrača, nominalnih vjernika i kritičara ima vrlo mnogo, ali služitelja i discipliniranih volontera nikada nije bilo previše i za njima vlada velika potreba.
Budi sretan jer je Isus postao čovjekom da bi svima bio bratom; jer je Isus postao čovjekom da bi svi ljudi bili autentični i istiniti u svojoj stvorenosti i poslanju; u svom ljudskom dostojanstvu.
Pod krinkom napretka i slobode često se nudi pogled na svijet u kojem savjest postaje osobni osjećaj, a ne mjesto susreta s Bogom, vjera se gura u privatnost, a javni prostor preuzimaju bučne ideologije koje ne trpe Svjetlo Evanđelja. Najopasnija tama našega vremena ne skriva se u agresivnim napadima na vjeru. Ona je u tihoj navici življenja kao da Bog ne postoji.
Provjerite svoje znanje o Isusovu rođenju u prigodnom božićnom kvizu.
Nakon pet godina polnoćka je ponovno slavljena u Zagrebačkoj katedrali. Prvi put kao zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je misno slavlje u Zagrebačkoj prvostolnici, u zajedništvu s križevačkim vladikom mons. Milanom Stipićem, imenovanim pomoćnim biskupima mons. Markom Kovačem i mons. Vladom Razumom, kanonicima i prebendarima te ostalim svećenicima.
Pretplatite se na naš newsletter
Čovjek današnjice često misli da mu Spasitelj ne treba. Ali u dubini nosi samoću koja boli, krivnju koja ne prolazi, strah koji se vraća noću, rane koje skriva, umor koji se ne da „odspavati“. Božić dolazi upravo tu.
Svim vjernim čitateljima duhovnog portala Vjerujem.hr Večernjeg lista sretan i blagoslovljen Božić želi uredništvo portala zajedno sa svim suradnicima!
Bio netko kršćanin ili ne – kao što je jednom točno primijetio predsjednik Milanović – slavi se i čestita Božić, a ne „blagdani“ ili „praznici“.
Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša uputio je na Badnjak, 24. prosinca 2025. godine, božićnu čestitku posredstvom elektroničkih medija. U čestitci je naglasio kako “živimo u vremenu napetosti, podjela i nesigurnosti. Svijet je ranjen ratovima, nepovjerenjem, strahom od budućnosti. A upravo u takvo vrijeme Bog ponovno dolazi tiho. Ne dolazi u buci moći, nego u tišini…
“U očekivanju rođenja našega Spasitelja koji je sišao u siromaštvo betlehemske štalice, na sličan način ulazi danas Gospodin ponovno u svoj hram, u osiromašenu prvostolnicu i siromaštvo našega duha”, kazao je mons. Gorski.
Franjevac iz Karlovca, fra Siniša Pucić, pohodio je pastoralno, uoči Božića, zatvorenike u karlovačkom zatvoru i služio euharistijsko slavlje te svoje dojmove podijelio na svojem Facebook profilu. Njegovu dirljivu objavu prenosimo u cijelosti.
Badnja praksa: večeras namjerno pusti tišinu da potraje. Bez žurbe. Bez ekrana. Bez buke. Neka to bude tvoja osobna „polnoćka srca“. Izgovori polako: „Isuse, dobro došao u moj život.“
Katolička Crkva ne propisuje post na Badnjak. Post i nemrs na Badnjak zadržali su se kao tradicija jer je iste propisivao Zakonik kanonskog prava iz 1917.
Već su polako počele pristizati božićne čestitke na mobitele. O tom fenomenu i o tome kako čestitati Božić govori dominikanac p. Anto Bobaš.
I ove godine Večernji list daruje svoje čitatelje “Božićnim molitvenikom”. Donosimo ovdje krunicu Djeteta Isusa, a ostale molitve možete pronaći u tiskanom izdanju molitvenika.
Napiši jedno ime koje si često daješ ili koje ti je svijet dao, a ranjava te. Zatim ga prekriži i ispod napiši: „Ljubljen sam od Boga.“
Predlažemo vam tri praktične i jednostavne odluke, koje vam mogu pomoći ovih dana u očuvanju mira u ove svete blagdanske dane.
U noći kada se Došašće lagano pretvara u Božić, Hrvatski katolički radio večeras u 22,30 sati donosi posebnu, četvrtu adventsku emisiju kršćanskog rocka pod naslovom „Na pragu Betlehema – metal i Božić“.
Zapiši tri stvari za koje želiš zahvaliti Bogu, premda još nisu potpuno ostvarene. To je tvoj osobni Magnificat.
“Još samo deset dana je blaženi svetac s nama! Tko još razmišlja doći neka krene prema Krašiću kao Josip i Marija prema Betlehemu”, poručuju na svojoj Facebook stranici iz župe Krašić.
Kod infekcija dišnih putova, kao i kod drugih oboljenja, preporučuje se pretežno jesti kuhanu hranu, i to povrće, voće, pir i malo mesa.
Kada se osobi koja pati kaže da se „samo treba više moliti”, poruka koja se često neizravno prenosi jest da je njezina patnja posljedica nečega što ona sama ne čini dovoljno dobro. Ako bol ne prolazi, ako tjeskoba ne jenjava ili se depresija produbljuje, lako se može zaključiti da molitva nije dovoljno česta, iskrena ili „ispravna”.
Današnji poziv nije dramatičan. Ali je zahtjevan. Pusti Boga blizu. Ne umanjuj Njegovu riječ. Ne opravdavaj svoj strah. Ne zatvaraj vrata samo zato što ne vidiš cijelu sliku.
Hoće li je spriječiti njezina poniznost? Samo ovoga puta – tako joj Bernard kaže – ne budi ponizna, nego preuzetna! Daj nam svoje ‘da’!
Blagostanje koje nije od ovoga svijeta uključuje sve ono što suvremeni koncept seksualnog blagostanja ignorira. Smisao. Povezanost. Vjernost. Darežljivost. Svijet možda zaboravlja, ali vjernici znaju: stvarno seksualno blagostanje nosi prsten. I to blagoslovljen za vječnost.
Nakon više od tri desetljeća političke neovisnosti naše domovine dobro shvaćamo da za hrvatsko društvo sloboda znači puno više od političke neovisnosti. Ona znači slobodu savjesti koja nije kupljena interesima ili zastrašena pritiscima te slobodu vjernika da javno ispovijedaju svoju vjeru i žive po njezinim načelima poštujući druge i tražeći zajedničko dobro.
Izgovori svoje osobno „Neka mi bude“ — polako i svjesno. U crkvi, pred Presvetim, u hodu, u tišini sobe ili pred ikonografijom.