Autor: Darko Pavičić
Bog je sklopio savez mira s čovječanstvom. Toga se Zaharija prisjeća na dan obrezanja svoga sina Ivana. Pred obitelji i prijateljima pjeva Benedictus, himnu hvale i zahvalnosti.
Mnogi ljudi danas nose Zaharijine i Elizabetine rane: molitve koje godinama stoje na istom mjestu,
obiteljske situacije koje se ne mijenjaju, djecu za koju se moli, bolesti koje se ne povlače, dan koji sliči na jučerašnji, a sutra ništa ne obećava, tihe čežnje koje bole jer traju predugo.
Krstitelj nije „trska koju vjetar ljulja“, nestabilan i željan ugoditi svima. Ivan je Božji glasnik koji živi za svoju misiju, čak i ako to zahtijeva velike osobne žrtve.
„Sestre milosrdnice poslale su priopćenje. Sama sestra je priznala da je istina ono što je policija rekla u svom priopćenju. Žao mi je što je došlo do svega toga. Trebamo moliti za sestru i sve aktere koji su bili uključeni“, istaknuo je zagrebački nadbiskup.
Učini jedan mali čin povjerenja: izgovori u sebi: „Ne boj se.“, predaj Gospodinu jednu jedinu brigu, otvori srce onome što si odbijao i reci: „Isuse, Emanuelu, budi sa mnom u ovome.“
Tada mu je majka rekla da je, kad je bila trudna s njim, desetak kilometara pješice hodočastila Gospi u Sinj i prikazala ga Mariji. Zamolila je Gospu da njeno začeto dijete bude fratar. Nakon svog povratka kući, odmah je porodila fra Andriju.
Ali čekanje zahtijeva strpljenje i veliko povjerenje. Bog ima svoje vrijeme, koje se ne poklapa uvijek s našim. Nada ide ruku pod ruku sa strpljenjem, koje, daleko od toga da otkriva apatiju, predstavlja manifestacija snage.
Današnja Riječ poziva na nešto vrlo konkretno: prestani se stidjeti svoje povijesti – predaj je Bogu
To znači prihvatiti da nisi proizvod savršenih okolnosti, ne bježati od rana koje Bog želi izliječiti, ne skrivati pred njim ono što te najviše boli, prestati misliti da te tvoja prošlost definira.
Pretplatite se na naš newsletter
Ako danas misliš da nema heroja – upoznaj Bakeca. Njezino se ime vjerojatno nikada neće naći u udžbenicima, ali je zapisano ondje gdje vrijedi najviše: u srcima njezine djece, unuka, susjeda, župljana i svih koji su je vidjeli kako se krunica ne ispušta iz ruke.
Učini danas nešto što već dugo odgađaš, ali znaš da je dobro. Na primjer, nazovi nekoga, pomiri se, uđi u crkvu, započni molitvu koju stalno odgađaš, napravi prvi korak prema sakramentu pomirenja…
Nije moguće voljeti općenito, niti je ljubav ono što ostaje samo u dobrim namjerama. Ljubav je utjelovljena u konkretnim djelima koja otkrivaju nešto od onoga što se događa u srcu onoga koji ljubi.
471. emisija „Christian Rock / Oni rokaju za Gospodina“ – Ponedjeljak, 15. prosinca 2025. u 22,30 sati, Hrvatski katolički radio.
Današnja Riječ poziva te na hrabar, ali jednostavan čin: vrati se radosti bez straha. To znači, prestani odgađati živjeti, prestani misliti da dobro ne može potrajati, prestani gušiti radost misleći da je ne zaslužuješ, prestani vjerovati da Bog više voli tvoju tugu nego tvoj osmijeh.
Vjernost istini nije uvijek lak put. Međutim, istina ima ogromnu moć privlačenja.
Da se Židovi nisu pobunili protiv Grka i da su se utopili u grčku kulturu, kao što se dogodilo tolikim drugim bliskoistočnim narodima, židovska bi se povijest okončala. Pa ne bi bilo ni židovske zajednice u kojoj se stoljeće i pol kasnije rodio Isus.
Kao što je disanje prva manifestacija života, iskrena radost je manifestacija koju Isus nudi kao autentičan odgovor na najdublje čežnje naših srca.
Siguran znak da u nama djeluje Duh Sveti, jest naša spremnost i volja da činimo dobro i da nesebično volimo Boga i ljude. Ljubav je najbolji i najpouzdaniji znak dobrog duševnog i duhovnoga zdravlja
U trećem tjednu Došašća Gospodin nas poziva: „Vrati se radosti koja ne prolazi.“ To znači, ne čekaj savršene uvjete, ne uvjetuj radost odsustvom križa, ne misli da je tuga „duhovnija“ od osmijeha, ne zaboravi primijetiti dobro koje Bog već čini, ne daj da strah zatvori vrata radosti.
Za razliku od službene medicine, u Hildegardinoj medicini postoje i brojna sredstva s antivirusnim djelovanjem.
Duhovni autoritet u kršćanskoj teologiji označava moralnu i duhovnu vjerodostojnost osobe koja, prožeta milošću i vođena Duhom Svetim, svojim životom, mudrošću i svjedočanstvom potiče druge na dobro, obraćenje i rast u vjeri.
Treći tjedan Došašća postaje put: od površne radosti prema radosti koja ostaje, od straha prema povjerenju, od kontrole prema predanju i od pitanja prema otvorenosti srca.
Naprosto je nedokazivo, empirijski i logički, da bi molitelji na bilo koji način proizvodili ili podupirali nasilje nad ženama. Aktivistice koje rade sa žrtvama same će reći da nasilje proizlazi iz patologije, ovisnosti i kulture nekažnjavanja. Pripisivati ga muškarcima koji kleče i mole znači svjesno zanemariti stvarne uzroke.
Nutarnje mrtvljenje, koje čisti našu dušu, nije napor s negativnim predznakom, usmjeren samo na nečinjenje. Naprotiv, to je napor natopljen ljubavlju, jer nastojimo ljubiti Boga u svakom trenutku, pazeći da naša mašta, pamćenje i osjećaji slijede pravi put i vode nas prema kontemplativnom životu.
Danas učinimo tihi, ali hrabri korak: očistimo pogled srca. To znači, vidjeti vlastite sjene bez straha, pogledati istini u lice, prestati se bojati onoga što Bog već zna, priznati da nam treba svjetlo i dopustiti da nas Krist dotakne tamo gdje je najmračnije.
Sveta Lucija iz Sirakuze mučeničku je smrt podnijela 303. godine
Peruanski je inženjer José Aste Tönsmann uspio uvećati Gospine oči čak 2.500 puta i tako otkriti preciznije detalje slike u šarenicama. Na uvećanoj slici moguće je vidjeti ne samo 12 osoba, nego i najsitnije detalje,
Nadbiskup Kutleša izrazio je veliku radost što smo došli do trenutka da se može u katedrali slaviti sveta misa. Ovo će biti njegova prva misa u katdrali otkako je postao zagrebačkim nadbiskupom.
Nabavljajući drvca s korijenom građani skrbe za vlastitu obitelj, ali i pomažu siromašnim obiteljima diljem Hrvatske te ujedno podupiru očuvanje i obnovu zelenih resursa Hrvatske jer drvca mogu naknadno i sami posaditi. Na Trgu bana Josipa Jelačića bit će ponuđena drvca obične smreke, Pančićeve omorike i srebrne smreke.
Obraćenje počinje jednim jedinim korakom: dopusti da te nešto dotakne. Bog ne može ući u srce koje se ničim ne da dirnuti.
Molimo Boga da nam udijeli dar poslušnosti njegovim nadahnućima: da imamo nadnaravni pogled, da dopustimo Bogu koji je prisutan u ljudima i događajima oko nas da nas iznenadi.