Došašće 2025. - Ususret Nadi

UČINI DANAS NEŠTO ŠTO TI VRAĆA RADOST: Makar to bilo i nešto najmanje – šetnja, glazba, kava s dragom osobom, čitanje psalma, deset minuta tišine…

Današnja Riječ poziva te na hrabar, ali jednostavan čin: vrati se radosti bez straha. To znači, prestani odgađati živjeti, prestani misliti da dobro ne može potrajati, prestani gušiti radost misleći da je ne zaslužuješ, prestani vjerovati da Bog više voli tvoju tugu nego tvoj osmijeh.

Autor: P. Anto Bobaš
event 15.12.2025.
Photo: Pixabay

U svijetu prepunom glasova čovjek lako zaboravi slušati ono što je istinito. Sve je glasno, a malo je stvarno. Laž često viče i nudi brzu sigurnost; istina govori tiho i poziva na povjerenje. Advent nas vraća u tišinu u kojoj Bog razotkriva što u nama počiva na strahu, a što na vjeri.

Adventski znak vremena
Ponedjeljak trećega tjedna Došašća vraća nas u realnost: radost nedjelje Gaudete još je svježa, ali svakodnevica je već počela gasiti ono što se u nama razbuktalo. To je drama suvremenog čovjeka:
radost traje kraće od tjeskobe.
Koliko puta čujemo: „Ne želim prerano biti sretan, da ne ureknem.“ „Čim se obradujem, nešto pođe krivo.“
„Bojim se vjerovati u dobro.“ To nisu misli radosti — to su obrambeni mehanizmi ranjenog srca. A Bog želi nešto drugo: da se vratiš životu u kojem se srce opet usudi disati, nadati se i vjerovati.

Biblijski temelj
„Gospodin, Bog tvoj, u tvojoj je sredini… On će se radovati zbog tebe. Obnovit će te svojom ljubavlju.“ (Sef 3,17) Ove riječi upućene su narodu koji se boji radosti, narodu umornome od čekanja. A Bog govori nešto neobično: „Ja se radujem tebi.“
Mi često mislimo da se moramo Bogu dokazivati, zaslužiti Njegov osmijeh, pokazati da vrijedimo. Ali Bog kaže: „Ne, nisam Ja onaj koji čeka tvoja savršenstva. Ja sam onaj koji ti dolazim obnoviti srce.“
Radost nije samo naš dar Bogu — radost je najprije Božji dar nama. U prvom čitanju Bileam, poganin, vidi ono što Izrael ne vidi: Bog već priprema dolazak Mesije. Radost počinje u Božjem srcu — ne u našim okolnostima.

Duhovna analiza – pogled u sebe i na svijet
Današnji čovjek često zna biti umoran od nade, boji se vjerovati u dobro, radost doživljava kao prijetnju, a tugu smatra sigurnijim prostorom od nade. Zašto? Jer nas je život mnogo puta iznevjerio. Jer se štitimo od budućih razočaranja. Jer ponekad mislimo da „nemamo pravo“ na radost.
Ali postoji dublja istina: istinska radost nije osjećaj, nego povjerenje. Povjerenje u Onoga koji dolazi.
Evanđelje govori o pitanju koje Isus postavlja: „Otkuda bijaše krst Ivanov?“ Drugim riječima – tko stoji iza svega?
Ako je Bog izvor svakoga dobra, onda se radost više ne temelji na našem uspjehu, nego na Njegovoj vjernosti.

Poziv na obraćenje
Današnja Riječ poziva te na jedan hrabar, ali jednostavan čin: vrati se radosti bez straha. To znači, prestani odgađati živjeti, prestani misliti da dobro ne može potrajati, prestani gušiti radost misleći da je ne zaslužuješ, prestani vjerovati da Bog više voli tvoju tugu nego tvoj osmijeh.
Bog dolazi kao Dijete — ne da te prestraši, nego da te razveseli. Ne da te optuži, nego da te podigne. Ne da te optereti, nego da ti otvori put. Radost trećega tjedna Došašća je radost koja preživljava rane.

Adventski čin – mala praksa za današnji dan
Učini danas nešto što ti vraća radost — makar bilo najmanje: šetnja, glazba, kava s dragom osobom, čitanje Psalma, deset minuta tišine. Reci iskreno: „Isuse, treba mi radost koju ne mogu sam stvoriti.“ Navečer se prisjeti jednog dobra koje si danas primijetio — i zahvali za njega.
Večernja molitva: „Isuse, obnovi me svojom ljubavlju. Vrati mi radost koja dolazi od Tebe.“


Riječ nade
Radost nije luksuz niti nagrada za savršen život. Nije površnost, nije bijeg, nije gluma. Radost je znak da Bog hoda s tobom. Došašće nas uči da radost može postojati i usred neizvjesnosti — jer radost ne dolazi iz naših snaga, nego iz Božje blizine.
Zato ovaj tjedan započinjemo riječima: „Gospodin je blizu.“ I zato se možemo nadati. I zato se možemo radovati. Jer On dolazi tiho, ali dolazi sigurno.

Sutra ćemo čuti da prava nada ne počinje u lijepim riječima, nego u odluci da se krene — makar i s mjesta na kojem smo dugo stajali.

Pročitaj više

Najveći igrači nisu oni koji nikada ne izlaze iz igre. Najveći su oni koji znaju kada treba dodati loptu, kada treba ohrabriti mlađega, kada se iskreno obradovati tuđem uspjehu i kada, bez gorčine, sjesti na klupu, znajući da momčad nije tu radi njih, nego da su oni tu radi momčadi.

Postoji knjižnica koju nije sagradio nijedan čovjek. Ona nema zidova ni polica, ali u njoj nije izgubljena nijedna riječ izgovorena iz ljubavi. To je Božje pamćenje. Ondje ostaje zapisano sve ono što je bilo dostojno vječnosti.

Trebam dopustiti da mi pričest sve više otvara oči za drugoga, a ne da mi sve više zatvara oči za drugoga, da me izolira od drugih, da me uvodi u neki moj svijet u kojemu se onda događa nerijetko i paradoks, da onda gledam iz neke osuđivačke perspektive one koji možda ne čine onako kako ja činim.