Došašće 2025. - Ususret Nadi

TREĆI TJEDAN DOŠAŠĆA: Radost Došašća ne rađa se iz savršenih okolnosti, nego iz blizine Boga koji dolazi

Treći tjedan Došašća postaje put: od površne radosti prema radosti koja ostaje, od straha prema povjerenju, od kontrole prema predanju i od pitanja prema otvorenosti srca.

Autor: P. Anto Bobaš
event 13.12.2025.
Photo: Pixabay

Treći tjedan Došašća u liturgiji započinje pozivom koji iznenađuje: „Radujte se!“ U svijetu ranjenom brigama, umorom i strahom od budućnosti, ta se zapovijed često čini gotovo neprimjerenom. A ipak, Crkva je upućuje upravo tada — ne kao površnu utjehu, nego kao čin vjere.
Radost Došašća ne rađa se iz savršenih okolnosti, nego iz blizine Boga koji dolazi. I upravo zato treći tjedan Došašća nije bijeg od stvarnosti, nego hod srca: od radosti koja se tek rađa, preko straha, odluke, prihvaćanja vlastite povijesti i ustrajne molitve, sve do povjerenja koje se usuđuje izgovoriti: „Neka mi bude.“
Razmišljanja koja slijede ne nude gotove recepte ni brze odgovore. Ona prate stvarni život — s njegovim ranama, čekanjima, neizvjesnostima i tihim nadama. U njima susrećemo radost koja se boji, vjeru koja se koleba, molitvu koja dugo šuti, ali i Boga koji ne prestaje dolaziti.
Treći tjedan Došašća tako postaje put: od površne radosti prema radosti koja ostaje, od straha prema povjerenju, od kontrole prema predanju i od pitanja prema otvorenosti srca.
Na tom putu susrećemo Ivana Krstitelja, Zahariju i Elizabetu, Josipa i Mariju, ali u njima prepoznajemo i sebe. Njihove riječi, šutnje i odluke postaju ogledalo našega vlastitog Došašća.
Niz razmišljanja kroz tjedan želi biti tiha pratnja u danima kada se Bog približava. Ne bučno, ne nasilno, ne preko izvanjskih znakova — nego kroz povjerenje koje se rađa u srcu. Jer Došašće ne završava razumijevanjem svega.
Došašće završava onoga trenutka kada se čovjek usudi reći: „Evo me.“

Pročitaj više

Za dobivanje potpunih oprosta, Crkva je postavila neke uvjete. Tri su glavna odnosno uobičajena uvjeta: sakramentalna ispovijed, sveta pričest, molitva na nakanu Svetog Oca, da izvršimo propisano djelo, uz koje je vezan potpuni oprost (djelo pobožnosti, djelo milosrđa ili djelo pokore; propisano djelo je vezano uz pobožni posjet crkvi ili oratoriju za vrijeme kojega se izmoli npr. Očenaš i Vjerovanje, ukoliko se drukčije ne propiše) te da nismo neuredno navezani na nijedan, pa ni laki grijeh.

O tome da ispovjedaonica nije obiteljsko savjetovalište pišu kapucini iz župe sv. Mihaela arkanđela u zagrebačkoj Dubravi. Objavu prenosimo u cijelosti.

Život je čudan učitelj. Ono što kao djeca slušamo jednim uhom, godinama poslije počne odzvanjati u srcu. Tada čovjek shvati da su ga najdubljim istinama često učili ljudi koji nikada nisu napisali nijednu knjigu.