Autor: Darko Pavičić
Ljudi su se udaljili od sebe. Zatrpani su beznačajnim informacijama i nikada ne zastanu da promisle. Mnogi kažu da nemaju vremena ni za molitvu ni za sebe, a upravo tu leži izvor snage za svakodnevni život. Tada osjećaju prazninu i ulaze u začarani krug kupovine i prividnih zadovoljstava. A zapravo – nedostaju sami sebi. Nedostaje im smisao. Nedostaje im Bog.
U petak poslije podne, Simona Mijoković objavila je kako se privremeno povlači s društvenih mreža. Simonu, inače, na Facebooku prati 82.000 pratitelja. Njezinu objavu prenosimo u cijelosti.
Na svakoj crpki danas, osim goriva, možete kupiti gotovo sve: piće, sendviče, cigarete, novine, plišane medvjediće, pa čak i filmove koji nisu za djecu. A što kad bi se dogodilo da vozač dođe natočiti gorivo, a prodavač mu odgovori: „Ovdje možete kupiti sve – samo goriva nemamo!“
Ako je prijevara Sotonino oružje broj jedan, onda dar broj jedan koji je najpotrebniji (i najčešće ga nema) u Kristovu tijelu jest – razlučivanje duhova.
Tijekom večeri, duhovne nagovore će održati p. Ike Mandurić i fra Stjepan Brčina. U glazbenom dijelu nastupit će i poseban gost iznenađenja!
Ove subote, 13. rujna, održat će se prvi Žumberački susreti u Stojdragi, koji su zamišljeni kao jednogodišnje okupljanje svakoga rujna i to prve subote uoči blagdana Svetoga Križa, koji zapada 14. rujna. Program započinje u 10 sati blagoslovom obnovljenog Milenijskog križa (1100 godina hrvatskog kraljevstva), zatim je sveta liturgija u crkvi sv. Jurja u Stojdragi…
Duhovnu će obnovu od 10. do 12. listopada 2025. godine. voditi svećenici fra Jozo Grbeš, don Damir Stojić i pater Ivan Ike Mandurić.
Zbog bratove smrti, svake godine kad dođe 11. rujna, ja ne gledam samo u ruševine ni u grobove, nego svoj pogled upirem u Raspetoga koji je postao Uskrsli. U Njemu vjerujem da oni koji su otišli – nisu izgubljeni, nego pronađeni u Božjoj vječnosti.
Pretplatite se na naš newsletter
Bilo bi lijepo i korisno da se netko tih dana prisjetio i žumberačke legende vlč. Mile Vranešića, jer je on, zajedno s ostalim žumberačkim svećenicima, omogućio molitveni i liturgijski kontinuitet nad Jazovkom, kad su zaustavljena istraživanja zbog traga koji je vodio u najviši politički vrh demokratske Hrvatske.
Hod za život nije samo šetnja, nego duhovni čin. To je hod ljubavi, vjere i nade – hod u kojemu svjedočimo da je čovjek više od broja, više od troška, više od tereta.
Anamariju Carević, mladu zagrebačku gimnazijalku koja je preminula kao jedina izravna žrtva teškoga Zagrebačkog potresa već svi znaju. Njezina majka Nataša ovih dana je sa svetog mjesta, Brda ukazanja u Međugorju, poslala najljepši poziv na Večer slavljenja i sjećanja u nedjelju, 14. rujna u 19:30 na Jordanovcu 110 u Zagrebu. Podsjetila nas je da bi…
Duhovno-duhovite večeri održavaju se svakog četvrtka tijekom akademske godine i na misli, klanjanju i slavljenju okupljaju na stotine mladih, koji do posljednjeg mjesta ispune baziliku. Tako će biti ovoga puta puta u razdoblju od 2. listopada do 18. prosinca 2025.
Spolna i reproduktivna prava, za koja se EPF zalaže, kodno su ime za promicanje pobačaja, rodne ideologije i bezvrijednosne „seksualne edukacije“ odnosno što više spolnog užitka uz što manje odgovornosti. Najveći je trn u oku prema Izvješću Katolička Crkva jer ona promiče vrijednosti koje se kose s antropologijom EPF-a.
„Osjećala sam toliku povezanost, baš kao da imam najboljeg prijatelja i kako sam se krenula moliti tako je sve krenulo i nabolje i evo, meni su nalazi danas dobri nakon što sam ozdravila nakon transplantacije”, kazala je Laura Majjić novinaru RTL-a Mariju Juriču.
Autorica ovog izdanja na kojem je prikazan portret pape Franje zagrebačka je dizajnerica Alenka Lalić. Naklada marke nominalne vrijednosti označene slovnom oznakom B iznosi 35.000 primjeraka i otisnuta je u arčićima od 10 maraka.
“Pobačaj nije sloboda, pobačaj nije izbor, a čak nije ni pravo. Pitanje pobačaja nije pitanje politike ili neke ideologije, to je pitanje istine. Svako dijete koje je začeto od prvog trenutka začeća, ono je živo biće, ono je Božje dijete, koje je stvoreno na sliku Božju”, piše fra Marin Mikulić, župni vikar u Međugorju, na svojem Facebooku, a njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Ako čovjeku Crkva ne pruži sveto, tražit će ga na stadionu, u masi, pod reflektorima, u transu. U sekulariziranom društvu koncerti često postaju pseudoliturgija: umjesto crkve – stadion, umjesto oltara – pozornica, umjesto svećenika – karizmatični frontmen, umjesto Kristove žrtve – znoj, glas i energija „za publiku“…
“Kada me Sveti Otac postavio za pastira u vrhbosanskoj Crkvi, javno sam rekao da sam spreman umrijeti za tu Crkvu. Treba znati da nije junak onaj koji se ne boji, nego je hrabrost u tome da je ljubav jača od straha”, rekao je kardinal Vinko Puljić, prisjećajući se svojega imenovanja vrhbosanskim nadbiskupom.
Uz blagdan rođenja Marijina rado se sjećamo činjenice da je svaki čovjek i prije nego što su zemaljski roditelji mogli biti svjesni novoga života pod srcem majke, i prije nego što su taj život mogli prihvatiti i s ljubavlju prigrliti, najprije Božje dijete koje Bog kao Otac od prvog časa začeća želi i ljubi, ima u svome planu i drži na svome krilu. Prema tome svatko od nas je željeno, voljeno ljudsko biće.
Isus nas poziva na sasvim drukčiji odnos: ne trgovati, nego darovati. Ne malo vjerovati, ne malo ljubiti, ne malo živjeti. Tko sve polaže u Krista, taj ne gubi – taj pronalazi.
Vjera svakog čovjeka ovisi o slici Boga koju svatko u sebi nosi. Prave slike Boga pomažu osobi da zauzme pravi odnos prema Bogu, da u Bogu nađe sigurnost i mir, dok krive slike Boga uzrokuju bježanje od Boga ili pobunu protiv njega, a samim time mogu uzrokovati duševne poremećaje. Najprije donosimo deset krivih slika Boga, a sljedeće nedjelje donijet ćemo deset pravih slika Boga.
U Hildegardinoj medicini, uz prehranu dobre kvalitete, postoje brojna sredstva za srce koja ga štite i jačaju. Dakako, nužna je i duhovna „higijena i terapija“ da bi ovaj vitalni organ besprijekorno funkcionirao: prije svega da se čovjek kloni srdžbe, nepraštanja, negativnog govora, pohlepe, ovisnosti, zavisti, poroka i svih drugih negativnih osobina koje opterećuju i ranjavaju čovjekov duh.
Mnogi, osobito mladi, sportaši i siromasi se utječu njegovom zagovoru i u njemu spontano pronalaze svojega zaštitnika. Na osobit način ga mogu nasljedovati sportaši, planinari, studenti i svi koji se bave radom s potrebitim osobama. Događaju se iznova nova čudesa po njegovom zagovoru!
“Grijeh abortusa donio mi je životne krvave rane. Rane , koje je Isus zacjelio , jer danas mogu o tome svjedočiti. Ali te rane uvijek će ostati RANE. Poradi grijeha abortusa godinama sam imala noćne more i uzimala tablete za spavanje i smirenje! Poradi tog smrtnog grijeha sve više upadala sam u grijeh nemorala, bluda, laži, okultizma, lezbijstva”, napisala je Simona na svojem Facebooku, čiju objavu prenosimo u cijelosti.
Povijest pokazuje da čovjek uvijek daje život za ono što smatra istinom. Ponekad i pogrješno. Na nama je pitanje: koliko se dajemo za Onoga koji je Put, Istina i Život?
Roditelji zaboravljaju da najbolji interes djeteta nije uvijek ono što dijete želi, nego ono što će ga naučiti životno važnim lekcijama. Ljubav je ponekad dopustiti da dijete padne na ispitu, a ne pomoći mu da izbjegne posljedice. Zadaća je učiti dijete kako se nositi s neuspjehom, a ne varati sustav.
Dr. Jérôme Lejeune mogao je biti marginaliziran i izopćivan, ali se u svojoj obrani života od samoga začeća do naravne smrti nije dao pokolebati niti ušutkati, dok se danas u nekim državama ozakonjuje pobačaj djece sa sindromom Down.
Ljudi ulaze u crkvu bez svijesti gdje su, razgovaraju, galame. Kao svećenik, nerijetko sam osjećao i bol i nemoć pred tom odsutnošću poštovanja. Sjetim se tada moje mame, koja je bila polupismena žena sa sela, ali me prva naučila: „Sine, kad uđeš u crkvu – ušuti! To je mjesto gdje se molimo i gdje treba pustiti Bogu da On govori.“
Sveta Majka Terezija (rođena kao Anjezë Gonxhe Bojaxhiu) bila je katolička redovnica i osnivačica reda Misionarki ljubavi, poznata po svojem iznimnom humanitarnom radu s siromašnima, bolesnima, siročadi i umirućima u Kalkuti. Za svoj rad nagrađena je Nobelovom nagradom za mir 1979. godine, a preminula je 5. rujna 1997. u Kalkuti, nakon čega je postala svetica Katoličke crkve.
Što je grijeh? Kako znati kada se čini smrtni (teški), a kada laki grijeh? Koja je uloga sakramenta pokore i pomirenja? Što je to oprost? Što je to vremenita kazna za grijeh? Što je to čistilište? Što je to kazna? Kako dobiti oprost i što Crkva želi postići davanjem oprosta? Zašto oprost i što se njime postiže?