
Roditelji nisu slučajno izabrani kao poluga za demontažu ovoga projekta. Naime, Crkva vrlo dobro zna koliku snagu roditelji imaju u školskom sustavu prilikom odabira vjeronauka kao izbornog predmeta za svoju djecu. Radi se, de facto, o izravnim izborima, plebiscitu, svojevrsnom referendumu i glasu naroda. Što se, jednako kao i u primjeru vjeronauka, može primijeniti i na budući predmet zdravstvenog odgoja i obrazovanja.

Kada zastanemo na stubištu našega samostana i bacimo pogled s trećeg kata na Aveniju ispred crkve, vidimo često isti prizor: uvijek netko na trenutak zastane, prekriži se, pomoli, ili na neki drugi način iskaže poštovanje Onome koji se krije unutar zidova ove građevine. I tada se pitamo: „Što ljudima znači ovaj samostan i crkva?“ Kamen i beton ne pamte, ali ljudsko srce i um čuvaju uspomene i sjećanja. Zato zavirimo malo u prošlost i vrijeme koje je iza nas…

Posljednje godine svoga života provodi u molitvenom osobnom i zajedničkom čitanju Svetoga pisma, u kontemplativnom promišljanju svete Riječi. Služi u Betlehemu braći i sestrama svojim djelima i primjerom. Sve uz betlehemsku špilju, u blizinii špilje gdje se Božja Riječ rodila od Djevice Marije, svjestan kako je „sretan onaj tko u svojoj duši nosi križ i uskrsnuće, mjesto rođenja i uzašašća na nebo Krista Gospodina.

Umjesto služenja dobru, najčešće se perfidno, sasvim neprimjereno i neodgovorno, ulazi u intimu djece u dobi kada nije teško posijati sjeme nejasnoća koje ne pridonose odgajanju nego su pokušaji preodgajanja djece, dovodeći do narušavanja identiteta i do ozbiljnoga ugrožavanja zdravlja djece i mladih. To se ne odnosi samo na prepoznavanje i prihvaćanje vlastitoga spolnog identiteta i života u skladu s njime, nego i na odgovorno seksualno ponašanje kod mladih.