Riječ odaje čovjeka. Ona je dio nas. Izreke su dio nas. Često puta nesvjesno.
Kada je ideologija u pitanju onda je to pitanje i svijesti o nečemu.
Već se dugo čudim ljudima na ovim prostorima kako su rječnikom još u komunizmu. Čujem jučer na Sinjskoj Alci, čujem u Zagrebu, čujem u Mostaru… obljetnice, sjećanje na branitelje…. često čitanje imena poginulih…i onda na kraju: Neka im je vječna slava i hvala!
Tako su izričito govorili komunisti! Kod njih ništa nije završavalo s počivali u miru ili pokoj im duši.
“Neka im je vječna slava i hvala”:
Nisam vidio na na jednom spomeniku braniteljima!
Nisam čuo niti na jednom kršćanskom sprovodu!
Ostao je samo jezik komunistički!
Pa dobro, možemo li bolje??? Buniti se protiv lošega jest pitanje karaktera!
