Koliko god svijet vapio za mirom i zajedništvom, mora se priznati da upravo mirotvorne inicijative i one koje zagovaraju zajedništvo različitih, vrlo teško probijaju se u javnost. Tako je i s Danom duha Asiza, koji premda se odvija svake godine koncem listopada, nalazi vrlo malo mjesta u široj javnosti. A na taj se dan, primjerice kao ovoga ponedjeljka 28. listopada u samostanu franjevaca konventualaca na zagrebačkom Svetom Duhu, okupe predstavnici kršćanskih, islamskih i židovskih zajednica kako bi zajednički molili za mir u svijetu, a sve u organizaciji Franjevačkog svjetovnog reda Mjesnog bratstva Kaptol iz Zagreba i Povjerenstva za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije.
Inicijativa potječe još iz 1986., kad su se poziv pape Ivana Pavla II. u talijanskom gradiću Asizu, rodnom mjestu sv. Franje, velikoga mirotvorca, okupili visoki predstavnici kršćanskih crkava i crkvenih zajednica te poglavari velikih svjetskih religija da svatko na svoj način, ali na istom mjestu moli, posti, šuti i hodočasti s istom nakanom, a to je mir u svijetu. Otad se svake godine u svijetu i u nas obilježava Dan duha Asiza, a osobito je to kao svojega poslanje i identiteta prihvatio franjevački red. A sve kao refleks čuvenog susreta sv. Franje 1219. sa sultanom Melek el Kamelom kod Damiette, tijekom petog križarskog rata, dok su u tijeku bili mirovni pregovori između Saracena i križara, što se i danas i u očima islamskoga i kršćanskoga svijeta gleda kao na izvorni oblik međureligijskog dijaloga.
“S Asizom od 1986. međureligijski dijalog postaje konkretan. Papa Ivan Pavao II. shvatio je duboku poruku susreta sv. Franje i babilonskog sultana, te zahvaljujući njegovoj intuiciji, danas imamo mogućnost susreta s drugim. Pozvani smo produbiti perspektivu dijaloga kao doprinos miru, bratstvu i pravednosti. Riječima Pape Franje, utopija mira postaje stvarnost, kad se svatko od nas otvori dimenziji slušanja i prihvaćanja drugoga”, objašnjava o. Edoardo Scognamiglio, profesor Međureligijskog dijaloga s Papinskog sveučilišta Urbaniana, navodeći kako „dijalog iziskuje formaciju, kako bi se izbjegle improvizacije, primjerice čitanje dokumenta Nostra Aetate, u novom geopolitičkom i kulturalnom kontekstu“. To prema njemu znači da se „dijalog vodi u istini, tj. poštujući kršćanski identitet“. „Ivan Pavao II. prije 30 godina nije improvizirao. Njegova je inicijativa bila proročka želja, koju je Duh Sveti potaknuo u Crkvi. Danas se moramo osloboditi ideje da kršćanska istina nije otvorena za suočavanje“, veli Scognamiglio, slikovito opisujući kako u našem kršćanskom DNK, kao krštenici, Isusovi učenici, mi već imamo upisanu želju za susretom s drugim te da poštujući različitosti produbljujemo i vlastiti identitet.
Zanimljivo, 2011. na 25. obljetnicu prvog susreta u Asizu, papa Benedikt XVI. koji je tada bio domaćin međureligijske molitve, proširio je dijalog i na nevjernike. „Uz vjernike i nevjernike u svijetu postoje i osobe koje nemaju dar vjere ali žude za istinom. One ne niječu Božju opstojnost. One trpe zbog Božje odsutnosti, a tražeći istinu na putu su prema Bogu, hodočasnici su istine i mira. Takve se obraćaju i vjernicima i nevjernicima, a ateiste potiču na sumnju i lišavaju ih njihove sigurnosti da Bog ne postoji, potiču ih na traženje istine te da ne gube nadu u opstojnost istine“, kazao je tada Benedikt XVI.
A na ovogodišnjem zagrebačkom Danu duha Asiza jedan od predstavnika vjerskih zajednica kazao je kako na zajedničku molitvu treba pozvati i političare, jer su oni najodgovorniji za mir. Možda ti njihov dolazak pobudio veću pažnju javnosti ovako vrijedne i uporne inicijative, koja seže od vrha Crkve do njezine baze.
