Tijelo sv. Leopolda nakon ekshumacije iz grobnice u kojoj počiva od 1963. g., podvrgnuto je stručnoj analizi, odnosno rekogniciji. U patrologiji se kaže kako riječ rekognicija dolazi od latinske riječi i znači raspoznavanje, prepoznavanje, a odnosi se na utvrđivanje istovjetnosti osobe, stvari ili spisa za ono što se izdaje. Rekognicijom se utvrđuje identitet napose tamo gdje postoje dvojbe o njemu. Tako u slučaju tragičnih preminuća, kad je lice i tijelo izobličeno i neprepoznatljivo od rana i udaraca, obavlja rekognicija mrtvih. Samo medicinsko ispitivanje trajalo je 49 dana, od 12. listopada do 30. studenog 2015.
– Ne mogu ne definirati drukčije nego odličnim stanje očuvanja tijela sv. Leopolda, nad kojim je zadnje ispitivanje obavio 1976. prof. Virgilio Meneghelli – rekao je talijanskim medijima prof. De Caro, voditelj stručnog tima nakon medicinskog ispitivanja, poslije kojega je tijelo krenulo prvo put Rima, a nakon toga i Zagreba, gdje su ga pohodili deseci tisuća hodočasnika.
– U odnosu na prije 39 godina, koristeći se posljednjim tehnologijama, podvrgnuli smo svečeve relikvije CT-u pomoću kojeg smo snimili 3.000 slika, koje su nam po prvi puta omogućile preispitivanje s upotpunjenom analizom i vanjskih i unutarnjih dijelove tijela. Na naše iznenađenje, utvrdili smo da su još uvijek prisutni dijelovi mozga i srca. Ovo otkriće je uistinu neobično, jer je poznato da se i u neraspadnutim tijelima svetaca “meki” organi u pravilu ne očuvaju poput ostalih dijelova tijela – rekao je on.
– Tijelo sv. Leopolda nije balzamirano i posve je očuvano. Rekao bih da se tek samo malo smežuralo – rekao je u najavi svečeva dolaska fra Jure Šarčević, provincijal hrvatskih kapucina.
Nakon obavljenog medicinskog ispitivanja morali su se poduzete i neki rekonstrukcijske zahvate poput izrade nove maske za lice, koja je napravljena po modelu iz 60-ih godina prošlog stoljeća, koji se čuva u samostanu. Zatim, trebalo je tijelo premjestiti u novi sarkofag, što je povjereno veroneškom stručnjaku Lineu Tabarinu. Nova maska na licu je izrađena od poliuretana, a ručno su je oslikale dvije umjetnice, časna sestra iz Napulja i profesionalna kazališna vizažistkinja iz Trevisa. Tijelo je položeno u novi sarkofag izrađen od prozirnog materijala. Sarkofag nosi latinski natpis: «Sanctus Leopoldus a Castronovo» («Sveti Leopold iz Herceg Novog). Za sam prijenos nabavljeno je i blagoslovljeno novo vozilo, kojim je sv. Leopold dovezen i na zagrebački Kaptol 2016. te potom u zagrebačku Dubravu u samostan franjevaca kapucina.
Inače, mrtvo tijelo fra Leopolda 21 godinu počivalo je na gradskom groblju u Padovi, a onda je 19. rujna 1963. preneseno u kapucinsku samostansku crkvu sv. Križa u Padovi. Na temelju spontanog štovanja i brojnih svjedočanstava o zadobivenim milostima po njegovu zagovoru, crkvene vlasti su 16. siječnja 1946. otvorile proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Cijeli postupak je zaključen 20. ožujka 1952. Nakon što je proces za proglašenje blaženim završen u nepune 34 godine od njegove smrti, Leopolda Bogdana Mandića blaženim je proglasio papa Pavao VI. na trgu pred bazilikom sv. Petra u Rimu 2. svibnja 1976.
Generalni postulator Kapucinskog reda 4. srpnja 1977. uputio je Zboru za proglašenje svetaca molbu da se nastavi s postupkom i za Leopoldovo proglašenje svetim. U godini 1980.-1981. u Trentu su obavljena ispitivanja u vezi s čudom ozdravljenja Elizabete Ponzolotto, a koje je predloženo u apostolskom postupku za njegovo proglašenje svetim. Nakon što je papinski liječnički savjet potvrdio velikom većinom glasova da je ozdravljenje gospođe Ponzlotto, uslijedila je objava dekreta pape Ivana Pavla II. o dokazanom čudu koje se dogodilo na zagovor blaženog Leopolda.
