Kućni blagoslov
“Blago svakome koji se Jahve boji,
Koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
Blago tebi, dobro će ti biti.
Žena će ti biti kao plodna loza
U odajama tvoje kuće;
Sinovi tvoji k’o mladice masline
Oko stola tvojega.
Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
Koji se Jahve boji!
Blagoslovio te Jahve sa Siona,
Uživao sreću Jeruzalema
Sve dane života svog!
Vidio djecu svojih sinova,
Mir nad Izraelom!”
(Ps 128)
Izvor: „365 x Biblija“, Kršćanska sadašnjost, Zagreb.
Rana je znak da je bratstvo živo. Samo živo tijelo može krvariti. Mrtvo tijelo ne krvari. Gdje nema rane, nema ni bliskosti. Ljudi koji se ne dotiču, ne mogu se raniti. Stranci nas neće povrijediti. Braća mogu i često to čine. Što je netko bliži, to te dublje rani. Zato brat rani više od tuđinca: jer smo mu otvorili vrata, jer je mogao ući u našu nutrinu.
Zato drukčije gledam i na vlastita sjećanja. Ona nisu mjesto na koje bježim kada mi je teško. Ona su dar koji me uči zahvalnosti. Pokazuju mi da nijedan iskreno proživljen trenutak nije izgubljen. Da nijedna ljubav nije nestala. Da nijedna molitva nije ostala neuslišana, makar je odgovor došao drukčije nego što sam očekivao.
Odlučila sam ili, bolje rečeno, prisilila sam se ići na Svetu Misu i preko tjedna, jer je tada manje ljudi i Misa traje kraće. Nakon otprilike mjesec dana na jednoj sam Misi kao i obično bila opuštena, zatvorenih očiju kako bih se mogla što bolje sabrati i kako bi mi misli lutale što manje. Kad je počelo prikazanje darova, odjednom kao da su mi se uši otvorile na poseban način, kao da sam ušla u neku drugu dimenziju.
