U tvojoj prisutnosti – 25. studenoga

Zahvaljuj mi često na svom današnjem putovanju. To je način na koji možeš moliti bez prestanka, kako je učio apostol Pavao. Ako zaista želiš naučiti neprestano moliti, počni mi zahvaljivati u svakoj situaciji; to je najbolji pristup. Te zahvalne molitve stvaraju čvrst temelj na kojem možeš graditi sve svoje ostale molitve. Također zahvalan ti stav pomaže da…

Autor: Vjerujem.hr
event 20.12.2024.

Zahvaljuj mi često na svom današnjem putovanju. To je način na koji možeš moliti bez prestanka, kako je učio apostol Pavao. Ako zaista želiš naučiti neprestano moliti, počni mi zahvaljivati u svakoj situaciji; to je najbolji pristup. Te zahvalne molitve stvaraju čvrst temelj na kojem možeš graditi sve svoje ostale molitve. Također zahvalan ti stav pomaže da lakše komuniciraš sa mnom.

Kad je tvoj um zaokupljen zahvaljivanjem, u njega ne prodiru ni zabrinutosti ni žaljenje. Ako ćeš biti dosljedan u zahvaljivanju, tvoji će negativni misaoni obrasci postupno slabiti. Približi mi se zahvalna srca i moja će te prisutnost ispuniti radošću i mirom.

Prva Solunjanima 5,16-18; Jakovljeva 4,8; Rimljanima 15,13

Izvor: „U tvojoj prisutnosti“ link“ na verziju za žene

„U tvojoj prisutnosti“ link na verziju za muškarce

Pročitaj više

MANIFEST O BRATSTVU

Rana je znak da je bratstvo živo. Samo živo tijelo može krvariti. Mrtvo tijelo ne krvari. Gdje nema rane, nema ni bliskosti. Ljudi koji se ne dotiču, ne mogu se raniti. Stranci nas neće povrijediti. Braća mogu i često to čine. Što je netko bliži, to te dublje rani. Zato brat rani više od tuđinca: jer smo mu otvorili vrata, jer je mogao ući u našu nutrinu.

Zato drukčije gledam i na vlastita sjećanja. Ona nisu mjesto na koje bježim kada mi je teško. Ona su dar koji me uči zahvalnosti. Pokazuju mi da nijedan iskreno proživljen trenutak nije izgubljen. Da nijedna ljubav nije nestala. Da nijedna molitva nije ostala neuslišana, makar je odgovor došao drukčije nego što sam očekivao.

Odlučila sam ili, bolje rečeno, prisilila sam se ići na Svetu Misu i preko tjedna, jer je tada manje ljudi i Misa traje kraće. Nakon otprilike mjesec dana na jednoj sam Misi kao i obično bila opuštena, zatvorenih očiju kako bih se mogla što bolje sabrati i kako bi mi misli lutale što manje. Kad je počelo prikazanje darova, odjednom kao da su mi se uši otvorile na poseban način, kao da sam ušla u neku drugu dimenziju.