Ni ove se godine nije preklopilo da se prva adventska svijeća na Trgu bana Josipa Jelačića i prva svijeća na židovskom svijećnjaku „hanukiji“ pale u isto ili barem približno vrijeme, kako to ponekad zna biti. Pa dok su kršćani palili treću svijeću na adventskom vijenčiću, ove nedjelje Židovi su upalili prvu svijeću na hanukiji, osmerokrakom svjećnjaku za razliku od tradicionalnog židovskog svijećnjaka menore koji ima sedam krakova.
I jedna i druga svijeća simbolički rastjeruju mrak oko sebe, a Hanuka je i poznata pod nazivom „blagdan svjetla“. No, kako se židovski i gregorijanski kalendar ne podudaraju, događa se da svijeće na hanukiji katkad pale i usred došašća, no to nimalo ne narušava već godinama uhodani ritam sa zagrebačkog glavnog trga, koji šalje jasnu poruku zajedništva kršćana i Židova na našim prostorima, usprkos nastojanjima nekih da taj odnos destabiliziraju trzavicama iz samo sebi znanih razloga.
No, kada se advent tj. Božić i Hanuka (čija je važnost u židovskom kalendaru ipak znatno manja od Božića u kršćanskom) pogledaju i šire perspektive, to prožimanje i međusobna povezanost postaju još značajniji. Uvijek pritom pada na um primjer koji na svjetlo dana izvlači rabin Harold H. Kushner u svojoj knjizi „Živjeti – kako žive i misle Židovi“, navodeći kako bez Hanuke ne bi bilo ni Božića. Naime, on podsjeća kako je u drugom stoljeću prije Krista izraelska zemlja bila pokrajina grčkoga carstva, kojemu su na čelu bili nasljednici Aleksandra Velikoga. Vladar je, navodi rabi Kushner, pokušao pomoću vjere ujediniti svoje podanike u nekoliko pokrajina i zato je zabranio mjesne vjere i tjerao sve da prihvate grčka božanstva, ubacujući u taj divinizirajući paket malo i obožavanje vlastita kulta. Većina se tome pokorila, jer se po drevnome običaju držalo, ako te netko pokorio, bio je to dokaz da su njegovi bogovi jači od tvojih. No, samo su se Židovi opirali svojom predanošću slobodi i tvrdoglavo su ustrajali u tome da je njihov Bog jedini Bog. Premda su bili i brojčano slabiji, borili su se uspješno gerilskom taktikom, tako da su Grci popustili i dali su im vjersku slobodu. Značilo je to i čišćenje jeruzalemskoga hrama, koji je bio pretvoren u grčko svetište i njegovo ponovno posvećenje židovskom bogoslužju, a ugašeno vječno svjetlo ponovno je upaljeno. „Riječi Hanuka znači ‘posvećenje’“, poučava rabi Kushner, dodajući da se 165. pr. Kr. Židovi nisu pobunili protiv Grka i da su se utopili u grčku kulturu, kao što se dogodilo tolikim drugim bliskoistočnim narodima, židovska bi se povijest okončala tada i na tome mjestu. Na njih bi se zaboravilo kao, na primjer, na Hetite i Amonite, veli rabi Kushner, što znači da ne bi bilo ni židovske zajednice u kojoj se stoljeće i pol kasnije rodio Isus. „Nitko ne bi znao za mesijanska obećanja za koja je Isus tvrdio da ih ispunjava. Bez Hanuke ne bi bilo ni Božića“, veli rabi Kushner.
Zato se judeo-kršćansko zajedništvo mora duboko poštivati i održavati s velikom pažnjom. Pa kad ugledate svijeće u zajedničkim noćima ovih dana, sjetite se jedni drugih. Kršćani Židova, a Židovi kršćana i čestitajte jedni drugima Božić tj. Hanuku. Jer jedno bez drugoga ne ide.
