Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan – 15. studenoga

Svjedočiti neprocjenjivu vrijednost bračne nerazrješivosti i vjernosti jedna je od najdragocjenijih i najžurnijih zadaća kršćanskih bračnih parova našega vremena. Čovjeku se istina od početka postavlja u pitanjima: Ima li život smisla? Kamo on smjera? Na prvi pogled, osobno bi se postojanje moglo pokazati kao iz temelja lišeno smisla (…). Tome treba dodati da je prva,…

Autor: Darko Pavičić
event 20.12.2024.

Svjedočiti neprocjenjivu vrijednost bračne nerazrješivosti i vjernosti jedna je od najdragocjenijih i najžurnijih zadaća kršćanskih bračnih parova našega vremena.

Čovjeku se istina od početka postavlja u pitanjima: Ima li život smisla? Kamo on smjera? Na prvi pogled, osobno bi se postojanje moglo pokazati kao iz temelja lišeno smisla (…). Tome treba dodati da je prva, apsolutno sigurna istina našeg postajanja, osim one što već živimo, neizbježnost smrti. Imajući pred sobom tu zapanjujuću činjenicu, trebamo joj potražiti iscrpan odgovor. Svatko želi – dapače mora – spoznati istinu o vlastitom kraju. Svatko želi znati je li smrt definitivni kraj postojanja ili postoji nešto drugo što je nadilazi; može li polagati nadu daljnji život ili ne. Nije bez značenja to da je filozofijska misao od Sokratove smrti primila odlučno usmjerenje koje ju je obilježavalo kroz više od dva tisućljeća. I nije slučaju da si filozofi, zbog činjenice smrti, uvijek iznova postavljaju ovo pitanje, zajedno s pitanjem života i besmrtnosti. (FR 26)

+ Sveta nazaretska obitelji, daj da se svi mi, razmatrajući te nasljedujući ustrajnu molitvu, velikodušnu poslušnost, dostojanstveno siromaštvo i djevičansku čistoću življenu u tebi, otvorimo vršenju volje Božje.

Iz knjige „Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan u godini“

Pročitaj više

Tko je svjestan da je učinio jedan smrtni grijeh, ne smije primiti svetu pričest, pa makar osjećao veliko kajanje, a da prethodno nije primio sakramentalno odrješenje, osim ako se radi o teškom razlogu da se pričesti, a nije mu moguće pristupiti svećeniku.

Sv. Jeronim treba nam danas jer živimo u vremenu površnosti koja se prodaje kao mudrost, buke koja se proglašava mišljenjem, duhovne lijenosti koja se maskira tolerancijom, vjere bez rizika, teologije bez žara i pobožnosti bez dubine.

Za Crkvu i samostane, ovo je poziv na iskren ispit savjesti: nosim li svoj dio tereta zajednice, pridonosim li radu (duhovno i konkretno) ili se vješto izmičem, živim li na račun tuđeg truda, a vrlo spremno sudim „nerad“ svijeta i jesam li spreman na ponizne, nevidljive poslove – ili ih prepuštam „drugima“?