Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan – 19. studenoga

Kršćanstvo nije mišljenje i ne sastoji se od praznih riječi. Kršćanstvo je Krist! Ono je osoba. Teologija je kao znanost o vjeri uređena na temelju dvojakog metodološkog načela: auditus fiedi i intellectus fidei (slušanje vjere i razumijevanje vjere). Po prvom načelu, ona dobiva polog objave, kojega su korak po korak pažljivo razvili sveta predaja, Sveto…

Autor: Darko Pavičić
event 20.12.2024.

Kršćanstvo nije mišljenje i ne sastoji se od praznih riječi. Kršćanstvo je Krist! Ono je osoba.

Teologija je kao znanost o vjeri uređena na temelju dvojakog metodološkog načela: auditus fiedi i intellectus fidei (slušanje vjere i razumijevanje vjere). Po prvom načelu, ona dobiva polog objave, kojega su korak po korak pažljivo razvili sveta predaja, Sveto pismo i živo učiteljstvo Crkve. Po drugom pak načelu, pomoću spekulativne moći mišljenja teologija ćeli odgovoriti zahtjevima razmišljanja.

Što se tiče prikladne priprave za auditus fidei, filozofija teologiji donosi svoju osobitu pomoć kada razmatra strukturu spoznaje i osobne komunikacije te poimence različite oblike i funkcije jezika. Jednaka je važnost koju donosi filozofija da bi se prikladnije razumjeli crkvena predaja, iskazi učiteljstva i mišljenja velikih učitelja teologije; ovi se, naime, često izražavaju kroz one misli i oblike mišljenja koje su preuzeli od neke određene filozofske tradicije. (FR 65)

+ Gospodine, vjerom koju si nam dao, priznajemo te Bogom svemogućim, našim Stvoriteljem i Ocem koji proviđa, Bogom ufanja, u Ksusu Kristu, Spasitelju našemu, Bogu ljubavi, i Duhu Svetomu, našemu Tješitelju.

Iz knjige „Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan u godini“

Pročitaj više

Tko je svjestan da je učinio jedan smrtni grijeh, ne smije primiti svetu pričest, pa makar osjećao veliko kajanje, a da prethodno nije primio sakramentalno odrješenje, osim ako se radi o teškom razlogu da se pričesti, a nije mu moguće pristupiti svećeniku.

Sv. Jeronim treba nam danas jer živimo u vremenu površnosti koja se prodaje kao mudrost, buke koja se proglašava mišljenjem, duhovne lijenosti koja se maskira tolerancijom, vjere bez rizika, teologije bez žara i pobožnosti bez dubine.

Za Crkvu i samostane, ovo je poziv na iskren ispit savjesti: nosim li svoj dio tereta zajednice, pridonosim li radu (duhovno i konkretno) ili se vješto izmičem, živim li na račun tuđeg truda, a vrlo spremno sudim „nerad“ svijeta i jesam li spreman na ponizne, nevidljive poslove – ili ih prepuštam „drugima“?