DON DANTE & PONOĆNA PROPOVIJED: Vrijeme je da prestanemo glumiti da smo čitavi i besprijekorni – Bog ionako ne gradi na prividnoj savršenosti, nego uzima ono što je život razlomio

Matejevo evanđelje ne ostavlja prostor za pobožnu maglu ni za jeftine isprike: ne pita se tko je glasno molio ni tko je držao govore o vjeri, nego tko je dao jesti, tko je prišao strancu, tko je stao uz bolesnog i zatvorenog.

Autor: Vlč. Željko Lovrić
event 22.11.2026.
Photo: Igor Soban/Pixsell

Nema ništa krhkije od netaknute, pozlaćene Biblije koja godinama stoji na polici kao ukras. Čiste, neprelistane stranice često znače samo jedno: nitko ih nije tražio onda kad je boljelo, kad se pucalo po šavovima i kad je trebalo pronaći oslonac u tami.
​U petak navečer stajao sam u ispunjenoj Galeriji Katakomba Nova, na otvorenju izložbe Lectio divina – Čitanje bojom slikarice Ivane Bilić Antičević. Petnaest radova. Nema tu salonske uglađenosti ni slatkorječivog kiča koji od vjere radi ukrasnu razglednicu. Na tim platnima, među slojevima boje, ugrađene su poderane stranice Svetog pisma. ​Doslovno poderane.
​U tome sam prepoznao nešto duboko istinito. Život ne dolazi uredno ukoričen. On lomi rubove, gužva papir i ostavlja čovjeka na pola rečenice upravo onda kad pomisli da ima sve pod kontrolom. U tom prostoru, koji je prije mnogo godina počeo graditi jedan mladi svećenik koji je prerano otišao s ovoga svijeta, susreli su se oni kojih više nema i mi koji još uvijek tražimo dublji smisao. Kroz glazbu, kroz boju i kroz tišinu okupljenih koji su na trenutak odložili sve izvanjsko i stvarno pogledali ono što je pred njima.
​Drevna praksa Lectio divina – čitanje Božje riječi – nije akademska vježba za one koji misle da sve znaju. Ona ima smisla tek kad se dogodi ono što se dogodilo tim stranicama na slici: da Riječ dodirne ranjivost, uđe u stvarnost i promijeni korak u svakodnevici. Ako nakon susreta s Bogom ili umjetnošću ostaneš potpuno nepromijenjen i zatvoren, onda si samo prošao pokraj nečega važnog.
​A danas je Krist Kralj – posljednja nedjelja liturgijske godine, dan kad se skida kulisa i mjeri što je od cijele godine doista ostalo. Matejevo evanđelje ne ostavlja prostor za pobožnu maglu ni za jeftine isprike: ne pita se tko je glasno molio ni tko je držao govore o vjeri, nego tko je dao jesti, tko je prišao strancu, tko je stao uz bolesnog i zatvorenog. Kralj ne sjedi na sigurnoj udaljenosti iznad prljavštine svijeta; on je već u rani onoga koga društvo najlakše gurne u stranu i prešuti.
​Možda je vrijeme da prestanemo glumiti da smo čitavi i besprijekorni. Bog ionako ne gradi na pukoj prividnoj savršenosti. On uzima ono što je život razlomio, stoji na rubu gdje je najteže stati i od toga stvara djelo koje ima težinu.

Pročitaj više

Sjemenke konoplje trebale koristiti samo zdrave osobe, a bolesne ga trebaju izbjegavati.

SJEĆANJA JEDNOG DOMINIKANCA

Čovjek koji je znao rastaviti orgulje, pronaći kvar, popraviti mehanizam i ponovno sve dovesti u red, u Markovoj Ceciliji nije vidio ništa umjetničko.

Najveći ovogodišnji izlazak mladih na ulice dogodio se u lipnju kada je Zagrebom tekla plava rijeka Antunovskoga hoda.