Notorna je laž da su molitelji na trgovima krivi za femicid. Međutim, kad se laž upakira u neku formu, poput peticije „Micanje klečavaca – u ime 18 ubijenih žena u 2025.“, onda postaje opasnom društvenom pojavom. Prvo, jer su uime te laži izmanipulirani potpisnici peticije, a drugo jer se laž koristi za izravno podrivanje najosnovnijih građanskih i vjerskih prava dijela građana.
No peticija koja je laž proturila pod istinu i tvrdi da su molitelji krivi za ubojstvo 18 žena u ovoj godini, dovršetak je priče koja je započela sa samim pojavljivanjem molitelja na gradskim trgovima. Njih su vrlo brzo lijevi i liberalni portali prepoznali kao svoje neprijatelje i odmah su ih dehumanizirali, tj. oduzeli im ljudski lik nazvavši ih klečavcima. Da bi se netom nakon toga mobilizirali i prosvjednici, koje mediji nisu zvali prosvjednicima protiv molitve, nego „protuprosvjednicima“, što je neviđena glupost, jer molitelji nisu bili prosvjednici, da bi im preko puta njih trebali „protuprosvjednici“.
Međutim, protuprosvjednici su već tada trebali svima onima koji su javnu priču o moliteljima počeli graditi na laži. Tada ta relativno mala laž počela se nadograđivati ostalim lažima. Naime, isti ti mediji počeli su se čuditi molitvenim nakanama molitelja. Budući da sami zacijelo nemaju nikakvu molitvenu praksu, niti ne znaju da postoje molitvene nakane u molitvenim obrascima. Pa tako i u molitvi krunice, koja se u pravilu uvijek moli na neku nakanu. Molitelji su izabrali svoje nakane tj. one koje su im se činile najvažnije. A mediji, ne razumjevši o čemu se tu uopće radi, čak nisu bili niti u stanju prepisati te nakane onako kako su ih sami molitelji imenovali, pa su jednu u formi laži plasirali u javnost. Radi se o nakani da muškarci postanu duhovni autoriteti u obitelji.
Isti ti mediji izbacili su iz nakane riječ „duhovni“, pa je ostalo da muškarci postanu autoriteti u obitelji iz čega su izvukli zaključak da je to povratak u patrijarhalno društvo i diktaturu muškaraca. Što, naravno, istom tom logikom vodi do femicida. Ponavljalo se to do u beskraj i nikome se nije moglo rastumačiti da duhovni autoritet muškarca u obitelji počiva na tome da on postane uzor i primjer u svojoj obitelji po pitanju urednosti i revnosti u molitvi. Dakle, da je muškarac taj u kući koji će svake večeri prvi kleknuti na koljena i pozvati ostale članove obitelji da zajedno mole te da svojim duhovnim životom bude njima uzor. Tako to ne izgleda samo kod katolika, nego i kod ostalih kršćana. I tu nema ni natruhe povratka u patrijarhat i predhistoriju.
No tako vješto plasirane laži iz mjeseca u mjesec stvorile su u dijelu javnosti klimu nesnošljivosti prema moliteljima na trgovima, pa im je zaprijetilo fizičko nasilje, nakon čega su dobili zaštitu policije. Nisu, dakle, nasilni molitelji, nego prosvjednici koji su prosvjedovali protiv njihove molitve, bubnjajući, ispisujući transparente i urlajući, ali i uskačući u njihov molitveni prostor. Medijima koji su plasirali laž o moliteljima to, začudo, nimalo nije smetalo. Štoviše, mogli su biti zadovoljni poslom koji su uradili i mržnjom koju su posijali, jer je ona u nasilju prema moliteljima dobila konkretan i opipljiv oblik.
I sad, tj. jučer, ta mržnja građena na laži otpočetka dolazi do kulminacije kada se predaje peticija za uklanjanje molitelja s trgova. Kažu, ne žele ih eliminirati, nego neka mole u vjerskim prostorima. Baš kao i u komunizmu neka se vjera satjera u sakristiju. A što službena Crkva šutke promatra i ni na što ne reagira. Kao da je se to ne tiče. Sve dok laž ne zakuca na njezina vrata i kaže: „Velečasna gospodo, sad ste vi na redu!“
