Zagrebačka nadbiskupija nije dugo čekala kako bi se uključila u još jednu vruću društvenu temu. Naime, nije prošlo niti mjesec dana od izjave kojom se Kaptol suprotstavio želji uvođenja neadekvatnog zdravstvenog odgoja u zagrebačke škole, ovoga tjedna zagrebački su biskupi odlučili dati javnu podršku medicinskim sestrama i tehničarima u Petrovoj bolnici, koji se pozivaju na priziv savjesti po pitanju pobačaja. Zbog čega su, naravno, bili izloženi omalovažavanju i agresiji u javnosti s one vidljive strane, ali i nemalim pritiscima s one druge nevidljive strane. Naime, svatko tko u današnjem svijetu odluči stati na stranu nerođenih i u obranu života od njegova začeća, potpisuje vlastito razapinjanje u javnosti. Stoga je jasan i nedvosmislen stav Crkve po tom pitanju izrazito važan. Ne samo kako bi se zaštitilo pravo na priziv savjesti medicinskih djelatnika i kako bi se iznova podcrtala granica ispod koje Crkva neće ići po pitanju početka života, nego i kako bi se stalo u zaštitu svih onih koji se javno zalažu za pravo za život od začeća. Odnosno, njegov prekid pobačajem, makar bio i odobren i državnim zakonima, ali s motrišta ljudske savjesti uvijek će biti – ubojstvo.
Tako su zagrebački biskupi po prvi put ispred hrvatskog episkopata javno i nedvosmisleno podržali molitelje ispred hrvatskih bolnica i klinika koje rade pobačaje. „Potrebno je kao veliku i neizostavnu pomoć u spašavanju života vidjeti molitvu za ljude koji su u kušnji pristajanja uz pobačaj; molitvu za sve koji su pozvani štititi nerođenu djecu, počevši od supružnika, trudnica, obitelji, preko odgovornih za društveno ozračje prihvaćanja i zalaganja za ‘kulturu života’, do izravno odgovornih u zdravstvenome sustavu te osobito u zakonodavstvu i građanskim vlastima kojima treba biti stalo do svake osobe i do cijeloga naroda“, veli Kaptol, dodajući kako to upravo to „uviđaju i svjedoče i osobe pred bolnicama, koje – ne osvrćući se na vremenske nepogode i neugodnosti koje doživljavaju – čas glasno uzdižu svoj molitveni vapaj Gospodinu, a čas samo svojom tihom prisutnošću postaju znakom upućivanja na nepovredivost ljudskoga života“.
Te njihove riječi promaknule su medijskoj pažnji. Doduše, možda i stoga jer su u drugom dijelu njihove izjave, a onaj prvi je bio snažniji jer slojevito progovara o ljudskoj savjesti kao „sucu i svjedoku“, istodobno braneći pravo na život i općom zakonskom legislativom. „Tako izbor hrabrih medicinskih sestara i tehničara nije pravni neposluh, nego bezuvjetna zaštita života ponajprije kao dara, ali i kao temeljnoga ljudskog prava. Njihova odvažna odluka i jasan stav nije protuzakonito postupanje, već poštivanje dobara na kojima se temelji pravni poredak“, kako vele zagrebački biskupi.
Ova njihova druga izjava kojom u kratkom vremenu interveniraju u javni prostor budi nadu da će uslijediti kontinuitet takvih zahvata, jer je katolička misaona scena poprilično umrtvljena u svom djelovanju s referentnih teoloških razina. Pa se prostor prepušta manipulacijama u sprezi nekompetentnih medija i raznoraznih „teologa s Temua“, koji su nas preplavili u posljednje vrijeme, a iza čije se teologije skriva uglavnom aktivizam ili puka želja za popularnošću. Na što neki mediji nekritički nasjedaju.
Stoga je ova podrška o prizivu na savjest s crkvenog vrha itekako važna. I odaje zahvalu svim onim strpljivim moliteljima pred hrvatskim bolnicama, koji su bili dehumanizirani i demonizirani u javnosti svih ovih godina. Samo zato što su se na miran način javno odlučili svjedočiti stav koji zagovara Katolička crkva, a to je da život počinje začećem. No od ovog tjedna imaju javnu podršku crkvenog vrha.
