I ova, 24. obljetnica smrti voljenog kardinala Franje Kuharića, nije prigoda sam prisjetiti se njegova blagog i očinskog lika pastira, nego i povući neke paralele s njegovim stavovima i držanjem u vremenu liderstva. A koje nije bilo nimalo lako, nego pod bremenom komunistička progona, a kasnije rata i prvih godina tek stasale demokracije. Njegov je životni i pastirski put nedjeljiv od njegova prethodnika kardinala Alojzija Stepinca i budući da se Stepinca često, čak i u jednom dijelu Crkve, nastoji prikazati kao uskogrudnog nacionalističkog lidera, važno je podsjetiti se što je o njemu govorio kardinal Kuharić. Odnosno, kako njegove riječi demantiraju sve one koji u sintagmi „Stepinčeva Crkva“ vide sakaćenje univerzalnog katoličkog identiteta hrvatskih katolika.
Naime, kardinal Kuharić rado je koristio izraz „Stepinčeva Crkva“, kojom je, zapravo, Stepinca etiketirao njegov tužitelj na suđenju. „Kada jedan komunist kaže da smo Stepinčeva Crkva, to je čast, to znači da smo vjerna Crkva Isusu Kristu, kao što je i on bio vjeran“, objasnio je kardinal Kuharić na Stepinčevo 1981. A Kuharićev je mandat na naslijeđenoj Stepinčevoj katedri zagrebačkog nadbiskupa doista bio u znaku te Kristove, vjerne i nepokolebljive, Stepinčeve Crkve. Također, druge strane nije dopustio manipuliranje Stepincem, čak ni pod tobože domoljubnim motivima.
Ima jedna zgoda, koju zna malo tko. Naime, kako se znalo za duboko Kuharićevo štovanje lika i djela kardinala Stepinca, na početku devedesetih, kada je već pomalo jenjavalo preimenovanje socijalističkih ulica u Zagrebu u one s novim nazivima i kada se gledalo da se nije možda negdje koja zavukla u busiju, revni preimenovatelji u zagrebačkoj gradskoj skupštini dosjetili su se kako bi plato ispred Zagrebačke katedrale valjalo još „pokatoličiti“ tj. još „postepinčiti“, pa su ga odlučili preimenovati u Trg kardinala Alojzija Stepinca. Da! Upravo onaj mali plato ispred Katedrale, dok je sve ostalo bio i ostao Kaptol. S time da bi taj novi „trg“ imao samo jedan kućni broj i to upravo onaj na kojem u je nekada živio Stepinac, a tada kardinal Kuharić, kojemu su se oni time htjeli „ulizati“.
I kako to biva kada prerevni ljudi do kraja tjeraju svoje namisli, skupštinari su se bacili na posao baš u vrijeme dok je kardinal Kuharić bio u Australiji. Netom kada se vratio, imali smo priliku raditi intervju s njim, pa smo na kraju, uz čašicu razgovora (što je običavao i volio) pitali zna li na kojoj adresi živi. „Kakvo je to pitanje? Pa na Kaptolu 31!“, rekao je s onim svojim poznatim osmijehom. „E pa nije, uzoriti, nego na Stepinčevu trgu br. 1!“ U nevjerici je zavrtio glavom i kada je saslušao što se sve dogodilo u njegovu odsustvu, pozvao je tajnika vlč. Ivana Godinu i ljutito rekao: „Upravo smo završili s intervjuom, pa vas molim telefon i nazovite gradonačelnika odmah!“
I u sljedećih par dana sve je bilo po starom. Naš je fotoreporter vrebao trenutak skidanja ploče s imenom Trga kardinala Stepinca i vraćanja staroga naziva Kaptol, pa je i to ovjekovječeno. Ovjekovječen je, naime, detalj iz Kuharićeva života, iz njegova evanđeoskog pastirskog poslanja, detalj koji otkriva svu veličinu čovjeka koji se nije dao ni podmititi ni podjarmiti ni preplašiti. Ni od jedne vlasti. Komunističke ili demokratske, svejedno. Jer je čvrsto stajao na temeljima
Kristove Stepinčeve Crkve u koju je vjerovao i kojoj je služio. Ne popuštajući kompromisima vremena ma kakvo ono bilo i ne trgujući ni s progoniteljima ni dodvoricama ni pod koju cijenu. I na temeljima Stepinčeve, izgraditi i Kuharićevu Crkvu, koja u najvećem dijelu živi i danas u hrvatskom narodu, a napose u crkvenim liderima koji su naslijedili njegov pastirski duh.
