DOPISNIŠTVO KAPTOL: Papa Lav XIV. ponovno je Hrvate počastio titulom da su „predziđe kršćanstva“

Lav XIV., dakako, nije ponovio istu sintagmu o ‘predziđu kršćanstva’ kao Lav X., no on je upotrijebio drugu riječ, a to je – kvasac. I to čak dvaput! Jednom u spomenuti utorak, a drugi put u srijedu dok je na redovitoj općoj audijenciji pozdravljao hrvatske hodočasnike.

Autor: Darko Pavičić
event 08.10.2025.
Photo: ALESSIA GIULIANI / ipa-agency.net/Vecernji list

Poslijepodnevni sati ovotjednog utorka ostat će upisani duboko u srcima mnogih hrvatskih katolika. Najviše onih desetak tisuća koji su se tada susreli s papom Lavom XIV. na vatikanskom Trgu sv. Petra, ali i svih onih koji su taj susret pratili na televizijskim ekranima ili društvenim mrežama. Veličanstveno je to što je Lav XIV. pokazao prema Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, koja je zajednički hodočastila ove jubilarne godine u Rim kako bi posvjedočila svoju vjernost apostolskim izvorima. Ljubav između Hrvata i pape Lava XIV. doslovce se mogla opipati, a mnoge su ti trenuci podsjetili na one dane bliskosti sv. pape Ivana Pavla II. i hrvatskog naroda.

Da to nisu pretjerane tvrdnje svjedoči činjenica da je papa Lav XIV. zbog hrvatskih hodočasnika izmijenio svoj popodnevni program za utorak. Zato se i mogao dovesti među njih papamobilom te rukovati ponaosob sa svim biskupima i nadbiskupima, svećenicima i redovnicama, kao i vjernicima kojih je sigurno bilo više od pedeset. Zato je i mogao hvatati hrvatske zastave koje su mu vjernici bacali u papamobil dok se ponovno između njih vozio odlazeći s Trga sv. Petra. Dragocjeno je bilo to vrijeme koje je Sveti Otac izdvojio za Hrvate toga dana i na taj će se susret, čim malo vrijeme odmakne, gledati kao na povijesni. Dakako, ne samo zbog spomenutih slika i emocija, nego još više zbog poruka koje je Lav XIV. uputio Hrvatima.

Papa je, naime, Hrvatima ponovno na simboličan način dodijelio titulu „predziđa kršćanstva“ (antemurale christianitatis), kojom ih je uresio papa Lav X. prepoznajući 1519. hrvatske katolike kao ključnu crtu obrane kršćanske Europe od Osmanlija. Lav XIV., dakako, nije ponovio tu sintagmu, no on je upotrijebio drugu riječ, a to je – kvasac. I to čak dvaput! Jednom u spomenuti utorak, a drugi put u srijedu dok je na redovitoj općoj audijenciji pozdravljao hrvatske hodočasnike. „Ne zaboravite: vjera raste i jača kada se dijeli. Stoga, s radošću prenosite svojoj djeci i novim naraštajima kršćanske vrijednosti koje su oblikovale vašu povijest i kulturu. Tako ćete i dalje biti kvasac mira, dobra i nade u svijetu ranjenom nasiljem i ratovima, koji su i vama iz povijesti poznati“, poručio je Lav XIV. u utorak, a u srijedu je kazao hodočasnicima da budu „svjedoci Krista Uskrsloga i kvasac nade u društvu u kojemu ste ukorijenjeni“.

Kvasac Isus koristi u jednoj od svojih najkraćih prispodoba i to kad govori o najvažnijoj stvari u Evanđelju, a to je Kraljevstvo nebesko. Njegovu uprisutnjenost i širenje u svijetu uspoređuje s gorušičinim zrnom i s kvascem. Jer „Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne“. I tu nisu potrebna nikakva velika tumačenja, jer svatko tko je makar jednom pekao kruh u životu zna što će mu se dogoditi ako mu kvasac kao starter ne uspije upeterostručiti tijesto. Pa kako bez kvasca tijesto neće narasti i neće biti kruha, tako se bez današnje vjere, koju Papa prepoznaje kod hrvatskih katolika, neće biti moguće oduprijeti suvremenim osvajačima ljudskih duša. Koji ne dolaze u obličju Osmanlija, nego na mnogo perfidniji i suptilniji način, ali s ciljem zatiranja svih onih vrijednosti do kojih kršćanstvo drži.

Takve snažne poruke Hrvatima slao je i Ivan Pavao II. A onda je nastupilo neko čudno vrijeme naše nepodobnosti u Vatikanu, kojemu su kumovali raznorazni spletkari. Od ovoga tjedna svjedoci smo da je ono iza nas i da je nastupila nova era tih odnosa. Od koje se mnogo toga može očekivati. Svakako dovršetak Stepinčeve kanonizacije, ali i vjerojatni dolazak Lava XIV. u Hrvatsku.

Pročitaj više

NJEZINA PROMENADA

Koga bi to mogle vrijeđati božićne pjesme, crkvena zvona ili križ na zidu, ili križ oko nečijega vrata, ili vegetarijanski meniji u javnim restoranima u Indiji, ili javna čestitka povodom Hanuke, čestitka na dnevniku HRT-a povodom Bajrama ili pjevanje hodže s minareta u sarajevskoj džamiji? Nikoga tko je doista vjernik.

Još jedan predivan plod iz Božjeg vrta, koji Hildegarda ne može dovoljno nahvaliti, je pitomi kesten (lat. Castanea sativa). Rabi se i za sprječavanje i liječenje raznih bolesti i tegoba: od srčanih, jetrenih, želučanih, crijevnih sve do cirkulacije u mozgu i cijelom organizmu te za jačanje živaca, pri čemu se koristi sirov, kuhan ili pečen…

Naše srce lako ostaje dolje: zarobljeno brigama, gnjevom, osjećajem nepravde. Ali svaka misa nas podsjeća: „Gore srca!“ – „Imamo ih kod Gospodina.“ To nije tek liturgijska formula, nego stvaran poziv: Bog nas ne ostavlja u prašini. On nas podiže k sebi.