I ove su se godine u Zagrebu okupili predstavnici različitih vjerskih zajednica na Danu duha Asiza na međureligijskoj molitvi za mir. Točnije, u samostanu franjevaca konventualaca na zagrebačkom Svetom Duhu bili su predstavnici Makedonske pravoslavne crkve, Reformirane kršćanske kalvinske crkve, Evangeličko luteranske crkve, Islamske zajednice, židovskih zajednica Bet Israel i ŽOZ, Srpske pravoslavne crkve, Baptističke i dakako Katoličke crkve. Manje-više isti sastav koji se susreće svake godine 27. lipnja, uporno i jednodušno gradeći mostove zajedništva u svijetu koji ide u nekom posve drugom smjeru.
Nekome se to može činiti poput iluzije ili uzaludnog napora, jer šačica vjerskih predstavnika i ponešto gostiju u publici ne samo da ne mogu dodirnuti savjest onih koji ratovima danas kroje novu sliku svijeta, nego najčešće njihov glas ne dopire niti do javnosti. „Ovi molitveni susreti najčešće ostaju postrance od medijske pozornosti, jedva ili nimalo uočeni u široj – pa i u užoj – javnosti“, konstatirao je u najavi susreta na portalu Vjerujem.hr angažirani katolički laik Stjepan Lice, koji još s nekolicinom entuzijasta iz Franjevačkog trećeg reda iz godine u godinu preuzima ulogu domaćina, pa s nemalim naporom organiziraju spomenuti međuvjerski skup.
No kako bi se bolje razumjela bit ovakvog okupljanja, važno je vratiti se na početak. Odnosno, u 27. listopada 1986. kad je Ivan Pavao II. u duhu koncilskog otvaranja Katoličke crkve pozvao pripadnike 12 najpoznatijih svjetskih religija na zajedničku molitvu. Bili su ondje predstavnici židovstva, islama, budizma, hinduizma, rissho–koseikai, šintoizma, zoroastrizma, sikhizma, jainizma, tradicionalnih afričkih religija, tradicionalnih američkih religija, dok su se kršćani raznih denominacija predstavili kao jedna religija. Ukupno je bilo 63 pripadnika raznih religija, a za susretanje odabran je ponedjeljak kao neutralan dan. Naime, namjerno su izbjegnuti sveti dani za pojedine religije kao što je petak za islam, subota za židovstvo i nedjelja koju štuju kršćani, kako nijedna religija ne bi bila favorizirana.
„Kao vjerski poglavari niste došli ovamo na međureligijsku konferenciju za mir“, kazao im je u pozdravnom govoru Ivan Pavao II., dodavši kako se nisu niti okupili da traže međusobno religioznu suglasnost ili da pregovaraju o vjerskim uvjerenjima. „Činjenica da su se poglavari religija našli da zajedno mole, samo po sebi, danas je poziv svijetu da postane svjestan da postoji druga dimenzija mira i drugi način kako ga se promiče, a što nije rezultat pregovora niti političkih kompromisa niti ekonomske trgovine“, rekao je Ivan Pavao II., dodavši kako je taj dan „namijenjen molitvi i svemu što prati molitvu u našim vjerskim tradicijama“.
Te njegove riječi otkrivaju bit susretanja svih ovih godina, kojima se s jedne strane molitva izdiže na razinu iznad političkih pregovaranja i kalkulacija, a s druge strane izbija argument svima onima koji su još Ivanu Pavlu onda, a Crkvi i danas prigovarali kako se radi o sinkretizmu i uvođenju poganskih idola u Katoličku crkvu.
„Molitveni susreti u duhu Asiza u gradu Zagrebu održavaju se s nakanom da poraste osjetljivost na ono što vjernike različitih vjerskih zajednica, a i one koji u Boga ne vjeruju, povezuje i da naše različitosti prepoznamo ne kao zidove među nama, nego kao darove kojima smo obdareni“, veli Stjepan Lice. I to po 25. put u Zagrebu, dok će se sljedeće godine obilježiti 40 godina od inicijative Ivana Pavla II. u Asizu. Kad bi to još samo prepoznali mediji i oni koji prekrajaju svjetski mir, gdje bi nam bio kraj.
