Toliko sam puta čula rečenicu: „Pa i Isus je isprevrtao stolove!“, izgovorenu najčešće kao opravdanje ljutnje koja se čini pravednom. I doista, u evanđelju čitamo kako Isus ulazi u Hram i istjeruje trgovce, ruši stolove mjenjača i govori: „Ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku!“ (Iv 2,16)
Snažna je to slika, gotovo suprotna svemu što povezujemo s Njegovom blagom naravi. Pa ipak, nije to bila ljutnja kakvu mi poznajemo, ona koja povrijedi, koja u sebi nosi trag ponosa ili povrijeđenog ega. Bila je to sveta revnost, čista ljubav koja brani svetost mjesta susreta s Bogom. „Izjeda me revnost za Dom tvoj“ (Iv 2,17), zapisano je. Revnost, ne bijes.
Sjećam se jednog razgovora s mons. Jorgeom Ramosom, poznatim ispovjednikom. Pitala sam ga kako svećenik, ali i svaki vjernik, može znati kada treba nastupiti blago, a kada odlučno, kad ljubav ponekad traži i oštru riječ, poput one kakvu je imao sveti Padre Pio.
„Jedan je bio Padre Pio, veliki svetac“, odgovorio mi je tada p. Ramos. „A mi, slabi ljudi, trebamo uvijek birati put ljubavi i blagosti.“ Kasnije sam mnogo puta shvatila koliko je bio u pravu.
Nedavno sam imala manju prometnu nezgodu. Stajala sam u koloni, a čovjek iza mene nije zakočio na vrijeme i udario me. Parkirali smo sa strane, i dok mi je prva reakcija bila ljutnja, odlučila sam, unatoč pretrpljenom šoku, ostati blaga i mirna. Čovjek se nije ni ispričao, samo je pregledavao svoj automobil, tražeći štetu. Moj je bio gotovo neoštećen. Razmijenili smo brojeve, a ja sam otišla kući s pomiješanim osjećajima, jesam li trebala reagirati odlučnije, „braniti“ sebe?
Sutradan, nakon što sam detaljnije pregledala automobil, nazvala sam ga da mu javim da je sve u redu. I prije nego sam to izgovorila, on se iskreno ispričao. Shvatila sam da je u trenutku nezgode i on bio u šoku, da nije znao što reći. I meni je bilo drago da nisam uzvratila ljutnjom. Da sam ostala mirna. Po Božjem.
Koliko je takvih trenutaka u našem životu… kada nas pravedni bijes spriječi da pokažemo ljubav. Kad zaboravimo da ljubav jedina ima snagu mijenjati. Ljubav rađa ljubavlju, a ljutnja samo novom ljutnjom, koliko god opravdana bila.
Da, treba upozoriti na grijeh. Treba progovoriti, jasno i istinito. Ali način na koji to činimo otkriva tko zapravo upravlja našim srcem – Bog ili naša povrijeđenost.
Isus je stolove prevrtao iz ljubavi, ne iz ljutnje. Nije branio sebe, nego svetost Očeva doma. A kad nas revnost ponese, valja se zaustaviti i pitati: branimo li Boga, ili samo sebe?
