Prve riječi, prva poruka i prva misao koju je u evanđeljima nakon uskrsnuća svojim učenicima tj. svijetu izgovorio Krist bila je – mir vama. Mogao je izreći bilo što drugo, opsežnije i kompliciranije. Održati čak cijeli govor ili nadahnutu propovijed. No, nije. Izabrao je samo te dvije riječi. Zato što se u njima sažima sav smisao ljudskog postojanja, kako od osobe i pojedinca do grupe, zajednice, naroda i država. Svatko tko je u vlastitom životu i na osobnoj razini osjetio izostanak mira zna da te riječi nisu sladunjava fraza i patetični zaziv, nego da život bez mira u duši i svakodnevnom životu sliči na pakao. Zatvoreni krug iz kojega nema izlaza.
Danas se cijeli svijet vrti u tome krugu. Krugu nadahnutom zlim nagonom uništenja i ratova koji su svojim opsegom i ubojitošću doveli civilizaciju do ruba, koji ako se prijeđe prijeti potpunim uništenjem života kakvoga sad poznajemo i živimo. Krojači granica novoga svjetskog poretka, sasvim je razvidno, nisu pogonjeni tim Kristovim uskrsnim pozdravom. Premda se, doduše, rado pozivaju na Božje planove, kao da su oni njihovi provoditelji.
Papa Lav XIV. jasno prije tjedan dana na Cvjetnicu kaže da Bog ne sluša molitve onih koji ratuju. Odnosno, citira proroka Izaiju navodeći da je „Isus, Kralj mira, Bog koji odbacuje rat, kojeg nitko ne može koristiti za opravdanje rata, koji ne sluša molitve onih koji ratuju i odbacuje ih govoreći: ‘Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle’.“
Poglavar Katoličke crkve nije opsjenar i iluzionist, pa pojam mira u današnjem svijetu ne smješta u zadani kontekst sve većeg naoružavanja kako bi se došlo do mira i traži da se napusti logika „ako želiš mir, spremaj se za rat“. On zagovara „razoružani i razoružavajući mir“, a to je mir koji ne počiva na oružju, strahu i ravnoteži sile, nego na povjerenju i ljubavi. Pa poziva na razoružanje srca, a ne samo država. Kako? Pa tako da se umjesto institucija rata i naoružavanja grade institucije mira, nenasilja i diplomacije, jer Isus se „nije naoružao, nije se branio, nije vodio nijedan rat“. „Pokazao je krotko i blago lice Boga, koji uvijek odbacuje nasilje, i umjesto da spasi samoga sebe pustio je da bude pribijen na križ, kako bi prigrlio sve križeve svih vremena i svih mjesta kroz ljudsku povijest“, objasnio je Sveti Otac.
Slaviti Uskrs bez svijesti o ovim riječima nema nikakvoga smisla. Pozivati se na kršćanstvo i istodobno oglušiti se na ove apele izraz su golemog licemjerja. Promatrati divljanje zla na razini cijeloga svijeta poput video igrica na zaslonu mobitela ili računala savršen je put do trenutka kad će se i na našim zaslonima uključiti obavijest da je igra završena – game over. Hoće li se itko tada sjetiti da je Krist upravo u ovim danima kad se prisjećamo i proslavljamo njegovo slavno uskrsnuće došao sa spomenutim pozdravom „Mir vama“. Ili će za sve biti prekasno.
Papa Lav XIV. ne govori frazerski, nego zagovara ključan kršćanski nauk, a to je put oprosta i pomirenja. „Krist, Kralj mira,“, veli on, „ponovno vapi sa svog križa: Bog je ljubav! Smilujte se! Odložite oružje, sjetite se da ste braća!“ Samo kad bi ga oni koji su izgubili mir u sebi još mogli i čuti.
