Po sv. Hildegardi i kopar (lat. Anethum graveolens) pripada ljekovitim biljkama, no uz važnu napomenu da se ne jede sirov. Hildegarda konkretno navodi sljedeće: „Kopar je suhe, tople i umjerene prirode. Sirov, kuhan ili kako god da se jede, čini čovjeka tužnim. Sirov čovjeku nije dobar za jelo jer u sebi ima veću zemljinu vlagu nego komorač i u sebe povlači neku masnoću iz zemlje, zbog čega je sirov kao hrana loš za čovjeka. Ali ipak, ako se jede kuhan, ublažava uloge (giht) i reumu i na taj način je koristan u hrani.“
Kod reume i uloga se dakle kopar može dodavati u jela (1-2 vrška noža po obroku), jesti u umaku od kopra ili dodavati u salatu koja je začinjena solju, octom i uljem (salata treba odstajati 20-30 minuta prije konzumiranja).
S obzirom da Hildegarda piše da kopar čovjeka čini tužnim, treba ga kod pripremanja jela kombinirati sa začinskim biljem i namirnicama koje „razveseljuju“ a to su komorač, zubovac, izop, matičnjak, čubar, pir i zob.
Još jedna primjena kopra je kod krvarenja iz nosa: „Kome curi mnogo krvi iz nosa, neka uzme kopar, dva puta toliko stolisnika i neka te zelene biljke stavi na svoje čelo, sljepoočnice i prsa. Te biljke moraju biti zelene jer njihova snaga živi prvenstveno u zelenilu. Ako je zima, neka te biljke samelje i taj prah poškropljen s malo vina stavi u vrećicu i nju položi na čelo, sljepoočnice i prsa, kao što je gore rečeno.“
Kopar je važan sastojak jela koje se koristi kao velika kura za slezenu, kod leukemije, policitemije, leukopenije i trombopenije. Slezena je važan organ za imunitet i stvaranje krvi a ujedno štiti i srce. Slezeni osobito šteti sirova hrana, kao i pogrešna prehrana (previše masnoće, margarin, prekomjerno konzumiranje namirnica životinjskog porijekla, bijeli konzumni šećer, konzerve i sl.), pa bi takve namirnice trebalo izbjegavati.
Jelo koje se priprema za oporavak i zdravlje slezene su okruglice s krasuljicom i koprom; to se jelo koristi i kod bolova u trbuhu te da bi se uklonile štetne posljedice sirove prehrane. Hildegarda naime piše: „Kada čovjek pojede sirovu hranu, loši sokovi iz nje ponekad dospiju do slezene i uzrokuju njezino bolno oticanje jer nisu ublažene nikakvim začinima. Stoga bi ta osoba trebala pripremiti i jesti okruglice od krasuljice i kopra.“
Recept za okruglice s krasuljicom i koprom
500 ml mlijeka
3 jaja
2 žlice pirovog brašna
Malo soli i papra
500 g kruha od integralnog pšeničnog ili pirovog brašna
2 češnja češnjaka
2 žlice krasuljice
1 žlica kopra
2 žlice vinskog octa
3 žlice suncokretovog ulja
2 žličice soli
2 l vode
Umutite 500 ml mlijeka s jajima, pirovim brašnom i začinima, a zatim tu smjesu prelijte preko sitno nasjeckanog kruha u zdjeli i ostavite da odstoji pola sata. Nakon toga u to umiješajte usitnjeni češnjak, nasjeckano začinsko bilje, ocat i ulje. Dobro izradite tijesto i ostavite ga da odstoji najmanje tri sata. Kruh u tijestu mora potpuno omekšati. Nakon toga, vlažnim rukama oblikujte oko 15 okruglica i stavite ih u kipuću osoljenu vodu. Kuhajte 15 minuta na laganoj vatri. Poslužite u povrtnoj juhi ili s mesnim jelima.
Kopar se u kombinaciji sa komoračem koristi i za liječenje upala dišnih putova i astme.
Evo još nekoliko recepata:
Kruh od pira s koprom
Sastojci:
500 g pirovog bijelog brašna
1 kocka kvasca ili kiselog tijesta
300 ml mlake vode
½ vezice kopra (sitno nasjeckanog)
malo krasuljice i peršina (sitno nasjeckanog)
1 žličica mješavine začina za kruh (komorač, galgant, zubovac)
1 žličica soli
Priprema: Pomiješajte brašno, začine i sol u zdjeli. Otopite kvasac u mlakoj vodi i umiješajte ga u brašno zajedno sa nasjeckanim začinskim biljem. Ostavite tijesto da se diže na toplom mjestu oko 45 minuta. Zatim oblikujte tijesto u štrucu i pecite na 200°C otprilike 40–50 minuta.
Hildegardina juha s koprom
1 litra (4 šalice) povrtnog temeljca (npr. temeljac od celera i mrkve)
1 žlica pirovog zrna
2 žlice suncokretovog ulja
1 svežanj svježeg kopra
2 vrška noža začina s piskavicom
Prstohvat galganta i zubovca
Priprema:
Kuhajte zrna pira u povrtnom temeljcu dok ne omekšaju. Maknite lonac s vatre i dodajte nasjeckano začinsko bilje. Začinite galgantom i zubovcem i poslužite toplo uz pirov kruh.
Za dušu – Iz knjige Ozdravljenje tijela i duše
Ozdravljanje razvojem osobnih sposobnosti putem smislenog djelovanja
Ako naša djela ne „zrače“ i ako primljene duhovne snage ne koristimo pozitivno, postajemo bolesni i otuđeni od samih sebe. Ozdravljanje u tom smislu znači da promišljamo o vlastitoj egzistenciji i da zatim smisleno djelujemo. Hildegarda uvijek naglašava da nemamo razloga za rezignaciju, iako mi često zatvaramo oči i puštamo da naša dobra djela čekaju. Nužno je unatoč svojoj ograničenosti i svojem zakazivanju izgrađivati novu životnu odvažnost i samopouzdanje.
I Hildegarda je znala za to kako sumnja u samog sebe i nezadovoljstvo vlastitim sposobnostima može čovjeka oštetiti. Ona piše u svom pismu opatu Bertulfu: „Tko tu jest, govori:… Ti si sličan čovjeku koji promatra svoje lice u ogledalu, ali se nad njim ne raduje, jer stalno dvoji je li njegovo lice lijepo ili nije. Jer tvoje je srce kao zdanje koje se vidi izdaleka, ali koje magla ponekad zakriva …“
„Emotional fog“ (emocionalna magla) uhodani je pojam i u suvremenoj psihologiji. Zbog negativnog raspoloženja ne spoznajemo koje vrijedne osobine posjedujemo. Koliko smo puta pri pogledu u ogledalo nezadovoljni sa svojim izgledom? Kozmetička industrija živi na duge staze od tog nezadovoljstva vanjskim izgledom.
Hildegarda misli i na osjećaj manje vrijednosti glede naših duševnih i duhovnih mogućnosti koje ne dopuštaju da se radujemo svom postojanju. Ona piše u svom pismu da je (dobro) opatovo srce svakom poznato, ali da se on sam ne raduje zbog svojih dobrih osobina.
Ne smijemo se ukopati u takvu negativnu samoprosudbu koja koči sav polet, nego moramo pokušati iznijeti na svjetlo svoje sposobnosti – iako su one ponekad skrivene. Osjetimo ipak jedanput nadarenost koja je u nas položena, jer se već u izvještaju o stvaranju kaže da je Bog stvorio čovjeka vrlo dobro.
Promisli:
Opremljen/a sam mnogim sposobnostima i talentima koje želim nanovo otkriti.
Htio/htjela bih kreativno razviti svoje darove, steći povjerenje u samog/u sebe.
Razmišljam što bih rado činio/la i dalje razvijao.
Razvijam vlastitu inicijativu.
Uzdam se u priznanje i podršku svojih bližnjih.
Gradim na Bogu koji me uzima i drži takvog kakav jesam. On me opremio mojim talentima, u njemu sam zaštićen/a.
Hildegarda kaže da je Bog imao veliko zadovoljstvo u čovjeku kad mu je pogledao lice, jer je čovjek svojim razumnim glasom mogao naviještati sva čudesna djela Božja. Ovdje se svakako misli na divljenje koje osjećamo kada svjesno promatramo svoje vlastite sposobnosti, kao na čudo stvaranja.
Mi ljudi smo najveće čudesno djelo Božje, „kozmos u malome“, u koji su upisana sva druga stvorenja. U Hildegardinom viđenju se čak i mjere velikog kozmosa nalaze opet u čovjeku. Ujedno nadvisujemo sva stvorenja svojim darom duha. Vezano za čudesno oblikovanje čovjeka se kod Hildegarde nalaze mnoge usporedbe s kozmosom. Tako ona primjerice uspoređuje dušu sa suncem: kao što duša daje tijelu životnu snagu, tako sunce grije i jača nebeski svod: »Kao što duša oživljava i jača tijelo, tako i sunce, mjesec i ostali planeti griju i jačaju nebeski svod svojom vatrom. Jer nebeski se svod može uspoređivati s čovjekovom glavom, sunce, mjesec i zvijezde s očima, zrak sa sluhom, vjetrovi s osjetilom mirisa, rosa s okusom, strane svijeta s rukama i osjetilom dodira. Druga stvorenja koja postoje u svijetu mogu se usporediti s trbuhom, zemlja pak sa srcem. Kako naime srce drži zajedno gornje i donje dijelove tijela, tako je i zemlja za vode, koje na njoj teku, takoreći čvrsto tlo.“
(Prof. Višnja Bartolović prevoditeljica je knjige “Hildegarda i hrana kao lijek” u nakladi “Verbuma” te svojim savjetima po načelima sv. Hildegarde pomaže ljudima u održavanju dobrog tjelesnog, mentalnog i duhovnog zdravlja.)
