Šipak ili divlja ruža (lat. Rosa canina) nije samo lijep ukras u prirodi zbog svoje nježno-ružičaste boje, nego je njegov plod po Hildegardi vrlo koristan i ljekovit za čovjekov organizam. To pokazuje i njegov sastav. Svježi je šipak izuzetan izvor vitamina C i sadrži između 300 mg i 1300 mg vitamina C na 100 grama ploda, ovisno o lokaciji i nadmorskoj visini. U prosjeku, svježi divlji šipak ima oko 426 mg vitamina C, što znači da je po težini 10 do 50 puta bogatiji vitaminom C od naranče. No sušenjem i zagrijavanjem se veći dio vitamina C uništi. No i čaj je još uvijek odličan izvor vitamina C (7,5 mg). Šipak, nadalje, sadrži vitamin A, E i B-kompleks te minerale kalcij, kalij, magnezij i fosfor.
Šipak je osim vitaminom C vrlo bogat i bioflavonoidima, tako da je izvrsna pomoć kod prehlada i upala, i to u obliku soka, sirupa ili marmelade. Hildegarda hvali šipak jer potiče probavu i čisti želudac: „Tko je zdrav u tijelu i samo ga boli želudac, neka skuha šipak (u vodi) i neka ga često jede, pa će mu to očistiti želudac i ukloniti sluz. No ako je cijelo tijelo bolesno, onda šipak nije dobar za jelo, jer bi štetio želucu, s obzirom da je takav želudac (probavni trakt) takoreći sasušen. No ako ga bolesnik želi jesti, neka ga jede umjereno sirovog i s tijestom. Tko je pak zdrav u čitavom tijelu, njemu ne škodi ni sirov ni kuhan, ako ga jede.“
Kod zdravih osoba su želučane tegobe tipičan primjer psihosomatskog oboljenja. U medicini je poznato da odveć ambiciozni i radom iscrpljeni ljudi dobivaju čir na želucu. Šipak pomaže upravo u takvim situacijama.
Hildegarda preporučuje šipak i u druge ljekovite svrhe. U usporedbi s drugim pripravcima, ovaj je vrlo jednostavan. Konkretno za zdravlje pluća ona opisuje sljedeće: „Divlja ruža je izrazito topla i označava naklonost. Tko osjeća bol u plućima, neka zgnječi divlju ružu s lišćem i tada tome doda nekuhani med. Neka sve zajedno kuha i često uklanja pjenu. Zatim neka to procijedi kroz krpu, napravi bistri napitak i često pije, pa će to odnijeti trulež iz njegovih pluća, pročistiti ga i izliječiti.“
Pekmez od šipka
1 kg divljeg šipka
sok jednog limuna
1 l vode
340 g šećera od šećerne trskeŠipak skuhati u dvostrukoj količini vode dok ne omekša i ne postane kašast. Tu smjesu treba propasirati kroz gusto sito. Ponoviti postupak sve dok ne budu uklonjene sve sjemenke i dlačice. Šipak staviti u lonac s vodom i kuhati 40-60 minuta. Nakon što je kuhan, šipak treba izgnječiti ili izblendati u blenderu. Zatim kroz pasirku ili krpu istisnuti sadržaj šipka. Dobivenu smjesu staviti u lonac, dodati šećer i ukuhati uz stalno miješanje. Dodati limunov sok, temeljito promiješati i puniti u sterilizirane i ugrijane staklenke.
Sok od šipka
1 kg šipka
oko 1 – 1,5 l vode
200 g šećera od šećerne trske
10 g imunske kiseline (ili sok jednog limuna)
Šipak očistiti od stapki i ostataka osušenih cvjetova ruže te ga oprati pod mlazom hladne vode. Šipak, šećer i limunsku kiselinu staviti u lonac, te uliti vodu tako da samo prekrije šipak. Kuhati na umjerenoj vatri dok šipak ne omekša (20 – 30 minuta). Promiješati i procijediti tekućinu u staklenu posudu kroz fino sito ili gazu. Ostatak omekšanog šipka iz sita ponovo ubaciti u lonac i ponovo dodati vode, ovaj put manje. Kuhati oko 10 minuta i ponovo procijediti tekućinu. Postupak ponoviti još jednom s još manje vode. Tijekom zadnjeg cijeđenja tekućine, pritisnuti šipak i istisnuti što više soka. Sok puniti u prethodno sterilizirane staklene boce.
Liker od šipka
1 kg zrelih plodova šipka
400 g šećera od šećerne trske
1 prutić cimeta
2-3 klinčića
naribana korica od limuna i naranče
1,5 l lozovače
Očistite i operite šipak i eventualno ga usitnite. Stavite ga u veliku staklenku i dodajte šećer i začine, a zatim prelijte rakijom. Zatvorite staklenku i držite je na sobnoj temperaturi oko 15 do 30 dana. Povremeno protresite staklenku da se šećer otopi. Procijedite liker kroz gusto sito ili pamučnu krpu i ulijte u čiste boce.
Za dušu – Iz knjige Ozdravljenje tijela i duše
Negativna duševna stanja dovode do bolesti
Hildegarda ima vrlo jasne uvide u to koje nas misli i osjećaju negativno opterećuju, kako oni dovode do bolesti raznih organa te koji su stavovi nužni za ozdravljenje.
„Kada duša osjeća da je za nju i njeno tijelo nešto nepovoljno, ona steže srce, jetru i krvne žile. Tako se u predjelu srca stvara kao neka magla i zavija srce u tamu te tako čovjek postaje žalostan. Nakon žalosti pak izbija srdžba. Jer kada je čovjek… promislio odakle mu dolazi žalost, tada ponekad magla žalosti, koja je spopala njegovo srce, dovodi do grude u svim sokovima … i uzbuđuje žuč. Tako iz gorčine žuči nastaje srdžba. Ako čovjek ne dozvoli srdžbi da izbije, nego ju strpljivo podnosi, žuč se ponovno smiruje… Kada magla i ta gruda dopru u čovjekov mozak, one ga čine bolesnim u glavi a zatim se spuštaju u želudac, potresaju njegove krvne žile i utrobu te bacaju čovjeka tako reći u ludilo. Vrlo često čovjek zbog srdžbe postaje teško bolestan.“
Ovo je jasan primjer za uzajamnu isprepletenost duše i tijela. Protivštine, svejedno koje vrste, čine čovjeka tužnim. Pogođeni organi su srce, jetra i krvne žile.
„…iz žalost se pak razvija srdžba…“ – u modernoj psihologiji se kaže: iz frustracije nastaje agresija. Frustracija može značiti razočaranost, povredu, gubitak. Ona nas najprije čini žalosnima. No mi često primjećujemo samo bijes koji slijedi, agresiju koja se usmjerava prema onome koji nam je nanio tu bol. Uvijek je netko za to kriv – ako ne neki čovjek, onda viša sila. Naposljetku za to optužujemo samog Boga. Taj bijes i gnjev zahvaća žuč. Posebno su prema Hildegardi ugroženi oni ljudi koji svome bijesu daju maha i u licu poblijede: „Takvi ljudi mogu iz svoje gnjevne nastrojenosti tjelesno propasti i sasušiti se.“
Hildegarda ovdje opisuje uzajamno djelovanje između tijela i duše: kada je žuč izazvana srdžbom, stvaraju se oko žuči određeni sokovi koji čovjeka bacaju u turobno raspoloženje. Ne bi li to mogao biti put nastajanja depresivnog raspoloženja?
(Prof. Višnja Bartolović prevoditeljica je knjige “Hildegarda i hrana kao lijek” u nakladi “Verbuma” te svojim savjetima po načelima sv. Hildegarde pomaže ljudima u održavanju dobrog tjelesnog, mentalnog i duhovnog zdravlja.)
