Origano (lat. Origanum vulgare) je uz začinsko bilje poput bosiljka, vriska, komorača i mažurana neizostavan u aromatičnim i pikantnim jelima u mediteranskoj kuhinji. Dovoljno je staviti nekoliko listića na pizzu ili focacciu da bi opojni miris jela primamio sve ukućane.
No sv. Hildegarda je taj, danas omiljeni, začin koristila kao ljekovitu biljku, i to vrlo ograničeno. U njenoj je medicini origano, poznat još i kao mravinac, važan sastojak eliksira protiv sluzi u dišnim putovima. Njegova eterična ulja potiču iskašljavanje i čišćenje sluznice a koristi se u kombinaciji s drugim biljkama sa sličnim djelovanjem, konkretno kupinovim listom, izopom i zubovcem. Kao i većina Hildegardinih eliksira, ovo bilje se kuha u vinu i medu, pri čemu se još stvaraju i spojevi koji povoljno utječu na srce. Radi se o eliksiru od kupine koji je potrebno posebno naručiti na u web shopu sv. Hildegarde.
No Hildegarda opisuje i opasnost djelovanja origana – nešto što je u medicinskim istraživanjima potpuno nepoznato i sigurno nikom drugom ne bi palo na pamet! U svojoj Fitoterapiji Hildegarda konkretno piše ovo: „Mravinac je topao i suh, ali nijedno od toga u njemu ne prevladava. Ako bi ga neki čovjek pojeo ili popio ili na neki drugi način unio u svoje tijelo, izazvao bi u njemu gubu, naduo pluća i oslabio njegova jetra.“
Ovo konkretno znači da ga se u prehrani smije konzumirati samo u vrlo malim količinama, npr. 1-2 vrška noža po obroku, i to ne svakodnevno. Može se dodavati u tjesteninu, mesna i povrtna jela, peciva, kruh i pizze.
Kod Hildegarde se origano još koristio za liječenje kožnih bolesti (gube) i vrućice.
Pirova pizza s origanom
Sastojci za 3-4 okrugle pizze ili 1 lim za pečenje
500 g bijelog pirovog brašna
300 ml vode (sobne temperature, 20°C)
12 g fine kamene ili morske soli
4 g svježeg kvasca
1 žlica hladno prešanog suncokretovog ulja
Preljev
6-8 žlica umaka od rajčice
Začin za pizzu ili sušeni origano
sir mozzarella
po želji: svježi šampinjoni, tanko narezane tikvice, luk itd.
Priprema
- Stavite brašno i vodu u zdjelu. Kratko promiješajte žlicom i ostavite da odstoji 30 minuta kako bi brašno upilo vodu.
- Dodajte sol i izmrvljeni svježi kvasac. Polako mijesite 5 minuta. Zatim dodajte ulje i mijesite još 2 minute. Zatim mokrim rukama uzmite komad tijesta veličine oraha. Lagano rastegnite tijesto između palca i kažiprsta kako biste stvorili tanku opnu. Ako se tijesto lako razvlači, onda je gotovo i ne treba ga dalje mijesiti. (Pirovo tijesto se ne smije predugo mijesiti.)
- Pokrijte tijesto i ostavite ga da odstoji na sobnoj temperaturi ukupno 90 minuta. Nakon 30 i 60 minuta, tijesto preklopite sa svih strana.
- Nakon toga tijesto podijelite na 3-4 jednaka dijela, oblikujte ga u kugle i stavite u posudu za dizanje tijesta ili vatrostalnu posudu koju ste prije toga posipali brašnom. Pokrijte posudu poklopcem ili plastičnom folijom i ostavite tijesto da odstoji u hladnjaku oko 15-30 sati.
- Zagrijte pećnicu na najmanje 250-280°C.
- Tijesto obilno pobrašnite i stavite na radnu površinu. Prvo prstima oblikujte rubove tijesta, a zatim ga rukama tanko razvucite, počevši od sredine prema rubovima. Napomena: Nikada nemojte razvaljivati tijesto za pizzu valjkom; na taj će način gotova pizza zadržiti svoju laganu i prozračnu teksturu.
- Nadjenite razvaljano tijesto nadjevom i povrćem po želji i pecite ga komad po komad u prethodno zagrijanoj pećnici oko 20 minuta.
Za dušu – Iz knjige Ozdravljenje tijela i duše
Čovjek kao oblikovatelj života i kao „slika Božja“
Čovjek je dio svemira i ujedno oblikovatelj svijeta u kojem živi. „To znači: čitav svijet stvorio je Bog. I dozvolio je da i čovjek taj svijet izgrađuje. Jer ljudi djeluju i oblikuju i zapovijedaju. Oni stvaraju nove stvari prema svojoj volji a da njima ipak ne mogu dati duh.“
Naša posebna nadarenost sastoji se u tome da uz pomoć svojih duhovnih snaga oblikujemo ovaj svijet. Po tome smo slika Božja što smo opremljeni razumom i slobodnom voljom. Tako je Bog u nas „zaključao“ svoje skrivene tajne da i mi možemo sami planirajuću razmišljati.
Dakako da mi kao stvorenja nemamo sposobnosti da sami opet stvaramo živa bića. To je pridržano Bogu kao izvoru života. No točno tako kao i Bog trebao bi čovjek „sva svoja djela najprije odmjeriti u svom srcu prije nego ih izvede.“
Odgovorno korištenje vlastitih duhovnih sposobnosti
Mi ljudi svojim umom možemo spoznati veze i odnose i sukladno tome djelovati s uvidom; svojom voljom odlučujemo što je dobro, što nam se sviđa a što ne, a svojom osjećajnošću, iskustvom srca ljubimo istinsko djelovanje. Jesmo li svjesni toga da smo mi kao ljudi jedina stvorenja koja raspolažu takvim darovima?
Čovjekovu duhovnu obdarenost ne možemo promatrati samo kao evolucijski razvoj nekog sisavca. Već je istraživač životinjskog ponašanja i nobelovac Konrad Lorenz ustanovio da je samosvijest čovjeka nešto toliko „kvalitativno drugačije da se ne može objasniti evolucijom“. Imamo sve razloge da se radujemo nad tom svojom posebnom nadarenošću! Bog zahtijeva od nas da razvijamo darovane nam duhovne sposobnosti. Hildegarda kaže: „Kad bi ti neki čovjek poklonio blago, jer te veoma ljubi, i rekao ti: „Zaradi nešto s tim i budi bogat kako bi se znalo tko je taj koji ti je dao to blago“, tada bi morao dobro promisliti kako bi to upotrijebio za stjecanje dobiti… Tako radi i Stvoritelj. On te obdario izvrsnim blagom, naime živim uvidom, budući da te jako voli jer si njegov stvor…On ti je zapovijedio…da s tim uvidom u dobrim djelima stekneš dobit i da budeš bogat vrlinama kako bi se time bolje spoznalo dobrog darovatelja“. (SC 534)
Kada Hildegarda govori o „zapovijedi Božjoj“, to onda nije samovolja tiranina, nego u njenom izvođenju leži unutarnja nužnost, koja je pretpostavka za život dostojan čovjeka:
Ne možemo provoditi ispunjen, zdrav život ako ne uložimo u svoje sposobnosti. Neiskorišten duhovni potencijal čini nas bolesnima.
(Prof. Višnja Bartolović prevoditeljica je knjige “Hildegarda i hrana kao lijek” u nakladi “Verbuma” te svojim savjetima po načelima sv. Hildegarde pomaže ljudima u održavanju dobrog tjelesnog, mentalnog i duhovnog zdravlja.)
