Kad nam umre netko blizak, nastojimo učiniti sve kako bi još taj posljednji put, ljudski, pokušali učiniti nešto lijepo za svog pokojnika.
Ako imamo sreće pa smo naslijedili grobno mjesto, osjećamo olakšanje s obzirom na današnje cijene ukopnih mjesta. Ako nemamo grobno mjesto, nastojimo posuditi novac ili dižemo kredit kako bi ga kupili. Pokušavamo u najkraćem roku sve organizirati kako bi tijelo pokopali što prije jer osjećaj da nam netko voljen leži u hladnjaku mrtvačnice nije nimalo ugodan.
Kad umre netko tko nema nikoga svoga i za čiju se smrt nitko ne zanima, prođe oko tri mjeseca dok nadležni ne ispitaju sve potrebno. Traže postoji li daljnja rodbina, postoji li neko ukopno mjesto za pokojnika koji nema sredstava, a možda istražuju i neke druge okolnosti za koje u ovom trenutku ne znam.
Ono što znam je da osjećam ogromnu frustraciju, tugu, nemoć, ljutnju i očaj. Nije se jednom dogodilo da tražimo tijelo preminule osobe koja nema nikoga svoga. Osobe kojoj smo jedino mi iz Uličnih svjetiljki „netko“. Zoveš okolo kao da si poblesavio. Obaviš 60 i više poziva u jednom danu. Linija je zauzeta, nitko se ne javlja, a ako i uspiješ nekoga dobiti, ne može ti dati informaciju. Ili čuješ: „Tko ste vi?“ Nemaju informaciju, sustavi nisu povezani. Zovite ovoga, zovite onoga, probajte još ovaj broj pa onaj broj… Tražiš poznanstva, moćnike…
A ja samo zamišljam tog našeg čovjeka u nekoj mrtvačnici, u hladnjaku, kako mu se boja kože mijenja do neprepoznatljivosti. Zamišljam kako će mi se još jednom, kao i ranije, ruka tresti dok potpisujem nalog za ukop jer „nema tko dati nalog za ukop, a netko mora“. Jer ako nitko ne potpiše nalog, tijelo čeka. I čeka. Ta tri mjeseca… Jer mnogi koji nisu imali priliku živjeti dostojanstveno na kraju nemaju priliku ni biti dostojanstveno pokopani.
Mi u Uličnim svjetiljkama ne kupujemo grobna mjesta jer nam je to nedostižno. Nažalost, previše je ljudi koji su preminuli tijekom našeg projekta da bi svima mogli kupiti grobno mjesto i desetljećima održavati grobnice. Ono što možemo je okretati brojeve i požurivati ukop, potpisati nalog za ukop, platiti boravak tijela u mrtvačnici, kupiti lijes ili urnu, kupiti cvijeće i svijeće, doći na pogreb, obilaziti grob na kojem su pokopani oni koji nemaju nikoga svoga i ugovarati svete mise za pokojne. Vi nam možete pomoći svojim donacijama.
IBAN: HR6224020061500038922 (Erste banka – Franjevački svjetovni red – mjesno bratstvo Trsat)
Bez vaših donacija ne bi mogli učiniti mnogo toga od navedenoga. Hvala vam.
Izvor: Ulične svjetiljke Facebook
