ADVENTSKE PRIČE (3)

BESKUĆNIČKI ADVENT NA ČRNOMERCU (Tempore Adventus III. Ps 72, 12-14)

Gotovo svako jutro Vesna Ribarić, pravnica u mirovini, s još pokojim volonterom kreće u obilazak grada. Traži i pronalazi beskućnike, izgubljene, pa i neke već pomalo odustale od života i bilo kakve želje za poboljšanjem. 2020. započela je s pomaganjem stradalima od potresa, da bi nakon toga pokrenula građansku inicijativu „Od srca do srca“ koja…

Autor: Marina Katinić Pleić
event 20.12.2024.
Photo: M. Katinić Pleić

Gotovo svako jutro Vesna Ribarić, pravnica u mirovini, s još pokojim volonterom kreće u obilazak grada. Traži i pronalazi beskućnike, izgubljene, pa i neke već pomalo odustale od života i bilo kakve želje za poboljšanjem. 2020. započela je s pomaganjem stradalima od potresa, da bi nakon toga pokrenula građansku inicijativu „Od srca do srca“ koja preko Facebook stranice putem velike mreže podupiratelja sakuplja hranu, higijenske potrepštine i odjeću koju potom nosi potrebitima. U posljednje vrijeme Črnomerec je mjesto gdje ih pronalazi. Vesna i njezini volonteri pravi su mobilni tim; oni osobe u potrebi poznaju po imenu, obilaze mjesta gdje ih mogu naći, razgovaraju s njima, nastoje ih potaknuti da prime pomoć i zatraže ju. Među njima je i Marijan Ožegović, čovjek koji je prošao put beskućništva, a danas je to iza njega te pomaže drugima. Vesna je zapalila prvu adventsku svijeću za one „koji su na hladnom i bez ičega“. Na prosvjedima koje organizira i putem društvenih mreža neprestano ponavlja da klupa nije krevet i ulica nije dnevni boravak. Apelira na institucije i medije. Priznaje da su priče različite i da ima i onih koji su vlastitim odabirima urušili svoj život… no to nije razlog da se ne nastoji pomoći svima koji to žele. I dok prva adventska svijeća gori, ja sam na toplom, svega imam u izobilju… pa i onoga što se skuplja za potrebite tijekom došašća, a to su razne potrepštine i slatkiši. Nazvat ću sutra Vesnu i provjeriti gdje se mogu naći s njom i predati svoj dar. Jer Onaj kojega čekam kaže da će spasiti siromaha koji uzdiše/ nevoljnika koji pomoćnika nema… i pritom računa na mene.

Pročitaj više

“Posebno cijenim poslanje Udruge „Ruah“ koje nas sve podsjeća da čovjek nije stvoren samo za materijalni napredak, nego za život u zajedništvu s Bogom. U vremenu kada mnogi osjećaju duhovnu prazninu, usamljenost i gubitak smisla, svako nastojanje koje čovjeku pomaže otvoriti se Božjemu djelovanju ima posebnu vrijednost.”

Posljednjih nekoliko godina susrećem se s mnogo Ukrajinaca u Međugorju i u Ukrajini. I sam budem zapanjen kada vidim koliko njima znači Međugorje, Gospina blizina, molitva… Međugorje im daje nadu u bolje sutra, po molitvi dobivaju mir u svojim srcima. Mnogi roditelji plaču nad ubijenom djecom, žene za muževima, djeca za roditeljima. No Gospina blizina ih umiri i dadne im snagu da mogu nastaviti svoj život, bez mržnje, bez osvete.

Ono što se u 19. stoljeću sramotno nazivalo “iskušenjem melankolije”, moderni pastiri i liječnici bez oklijevanja dijagnosticiraju kao teški oblik kliničke depresije.