O krizi muškaraca i očeva već se neko vrijeme sve glasnije govori u Crkvi, no od srijede uvečer situacija se stubokom mijenja, jer su muškarci, muževi i očevi dobili svojevrstan „user manual“ (upute za uporabu) svojega poslanja u obiteljskom i bračnom životu. Naime, u samostanu hercegovačkih franjevaca u zagrebačkoj Dubravi predstavljena je dugo očekivana knjiga „Otac – poticaji za povratak izgubljenoga“ fra Serđe Ćavara, meštra tj. odgojitelja franjevačkih bogoslova u Zagrebu.
Knjiga započinje inverzijom dobro poznate biblijske prispodobe o izgubljenom sinu, pa fra Serđo Ćavar ovu veliku temu otvara temom o „povratku izgubljena oca“. Jer, kako veli, ako se osvrnemo oko sebe, uočavamo sve veću sklonost da je sve manje mladih muškaraca koji se osjećaju spremno postati očevima.
„Mnogi se boje preuzeti teret i odgovornost očinske uloge. Muškarci priznaju kako ih tište očekivanja u vezi s očinstvom“, piše fra Serđo u uvodu knjige „Otac“, dodajući kako to nije jedini problem, jer muškarce koji nadiđu taj izazov iza ugla vrebaju brojna nova pitanja.
„Mnogi očevi osjećaju se nesigurno i ne znaju koliko i kako biti prisutni u životu svoje djece. Dobar dio očeva, pogotovo starije generacije, ostaje čak posve neprisutan. Možda su spremni preuzeti socijalnu i financijsku brigu o djetetu, ali nisu sigurni kako ispuniti pedagošku, emocionalnu i duhovnu ulogu svojega očinstva, pa od tih uloga uzmiču“, veli on i dodaje kako su očevi upravo na području duha, osjećaja i odgoja ključni akteri.
Premda je podloga za knjigu „Otac“ bila Ćavarova doktorska disertacija „Duhovno vodstvo i duhovnik pred izazovima krize očinstva i svećeničkog identiteta“, koju je 2022. obranio na zagrebačkom KBF-u, knjiga je plod njegova pastoralnog rada u kojemu se svakodnevno susreće po tom pitanju s braćom svećenicima, a često i s psiholozima, pedagozima, a napose mnogim roditeljima.
„Ocu treba dati mnogo više prostora i važnosti“, veli Ćavar i dodaje kako su oca „mediji i kultura istisnuli iz svojega govora“.
„Antropološke i humanističke znanosti ocu ne daju dovoljno na važnosti. Živimo u vremenu koje uvelike sumnja u muškarca. Rodna ideologija izbrisala je jasne granice muškarca i žene te dodatno napala muški autoritet. U prijašnjem patrijarhalnom sustavu otac je označavao autoritet koji se više-manje bespogovorno slijedio. Očito je kako se mnoge ideje s obzirom na očinstvo mijenjaju, pa je ‘institucija oca’ u trajnom prijelazu. I to u prijelazu koji je ubrzan, munjevit“, konstatira fra Serđo i dodaje kako su mnogi suvremeni očevi naučili neka ponašanja od svojih vlastitih očeva, „nerijetko su takvi modeli zastarjeli i ne odgovaraju suvremenim psihološkim, pedagoškim i duhovnim spoznajama“.
„Rezultat toga je da očinska uloga često djeluje potpuno nepotrebnom u suvremenom društvu, a katkad čak i štetnom. Očevi se nalaze u identitetskoj krizi i imaju teškoća sa samima sobom. Sve više muškaraca pada u ralje ovisnosti raznih vrsta, depresije, pa čak i samoubojstva jer se teško uživljavaju u ulogu muškarca i oca“, veli fra Serđo, vraćajući se na spomenutu biblijsku sliku izgubljenog sina, zaključujući kako se čini da danas nisu toliko izgubljeni sinovi koliko očevi.
„Danas kao da su se uloge preokrenule, pa nisu djeca ta koja su izgubljena, nego mnogo češće očevi. Očevi djeluju kao da su u potrazi za samima sobom“, kaže on i dodaje kako je tema njegove knjige muške krize. Upravo tako – muške krize.
„Zvuči teško i tjeskobno? Možda. Ali važno je naglasiti kako na krize ova knjiga gleda vedro i pozitivno“, kaže i dodaje da postojeće krize nude priliku za novu očinsku zauzetost.
„Pored svih teškoća i izazova utješno je primijetiti da mnogi kršćanski očevi postaju sve svjesniji svoje uloge i važnosti. Očevi se udružuju i počinju razmišljati o svojem poslanju. Postoji sve više inicijativa u Crkvi, ali i društvu, u kojima je vidljivo da se očevi bude. Očevi se vraćaju na scenu i učinci su već mjerljivi“, zaključuje on s optimizmom, naglašavajući kako ova knjiga može poslužiti i mladim parovima i zaručnicima u njihovoj pripravi za brak.
„Vrlo je važno već tijekom veze govoriti o očinstvu. To će budući brak učiniti još čvršćim i cijelu obitelj stabilnijom“, navodi on i dodaje kako knjiga može pomoći bračnim parovima da prodube neke spoznaje o odgoju, autoritetu i igri u obitelji, tj. temama kojima on posvećuje posebna poglavlja u samoj knjizi.
Također, veli i kako knjiga može poslužiti i svećenicima u njihovu župnom pastoralu i osmišljavanju susreta za očeve i muškarce, pa svako njezino poglavlje može, primjerice, biti predložak za susret koji će svećenik ili netko od očeva iznijeti ostalim sudionicima.
„Zatim je dobro uključiti i ostale te čuti njihova iskustva i dojmove. Iskustvo je pokazalo da u radu s očevima ne treba težiti za nekim velikim skupinama. Deset do petnaest sudionika dovoljno je kako bi se moglo kvalitetno raditi“, veli ovaj iskusni pastoralac, dodajući kako je jako važno nakon kateheze ostaviti prostora za razgovor i dijeljenje razmišljanja.
„Za osobni rast očeva taj dio otvaranja i dijeljenja razmišljanja može biti važniji nego sama kateheza i predavanje. U pastoralu Crkve nedostaje više takvih inicijativa. Bilo bi dobra da svaka župa ima svoju skupinu očeva. Crkva ima mnoštvo pastoralnih smjernica, uputa i dokumenata. Ono što nedostaje jest više konkretnog djelovanja , pogotovo u radu s bračnim parovima te očevima i majkama. Potrebno nam je konkretno djelovanje i življenje vjere. Bez toga će nam svi spisi i mudrovanja biti uzaludni“, veli u uvodu svoje knjige „Otac“ fra Serđo Ćavar te čitateljima čak nudi svoju adresu elektroničke pošte kako bi mu se mogli osvrtom ili dojmovima javiti „kako bi se moglo još bolje djelovati u hitnom pozivu na povratak očeva“.
Javiti mu se može na serdjo_cavar@yahoo.com, a knjiga „Otac“ može se nabaviti na svim prodajnim mjestima njezina nakladnike „Salesiane“ iz Zagreba te njihovu web shopu.
