Biste li vi razgovrali s virtualnim Isusom umjetne inteligencije? Ja, hvala, ne bih.

Vijest iz Švicarske da se u jednoj od najstarijih kapela u Luzernu odnedavno može razgovarati s virtualnim Isusom, koji na pitanja sugovornika odgovara uz pomoć umjetne inteligencije, zainteresirala je mnoge ovih dana. Uostalom, kao i sve što se vrti oko umjetne inteligencije, koja zaposjeda sve više i više prostora, ulazeći i ondje gdje treba i…

Autor: Darko Pavičić
event 20.12.2024.
Photo: Pixabay

Vijest iz Švicarske da se u jednoj od najstarijih kapela u Luzernu odnedavno može razgovarati s virtualnim Isusom, koji na pitanja sugovornika odgovara uz pomoć umjetne inteligencije, zainteresirala je mnoge ovih dana. Uostalom, kao i sve što se vrti oko umjetne inteligencije, koja zaposjeda sve više i više prostora, ulazeći i ondje gdje treba i gdje ne treba.

Eksperiment s Isusovim likom i umjetnom inteligencijom najavljen je prvo uoči Velike Gospe na internetskim stranicama župe Luzern pod nazivom „Deus in Machina“ (Bog u stroju). Zacijelo kao aluzija na „Deus ex machina“, tj. bog iz stroja, poznat najprije iz antičkog kazališta kao potez pjesnika koji nije umio riješiti zaplet u drami, pa je „spuštao“ na pozornicu lik nekoga boga koji bi sretno razmrsio situaciju, a što se kasnije koristi kao sintagma za opis neočekivane osobe ili događaja koji donosi izlaz iz neke teškoće. No čini se da je virtualni Isus iz Luzerna nimalo nije razriješio priču, nego ju je tek dodatno zapetljao.

Naime, hologram Isusa smješten je u ispovjedaonicu. Autori projekta vele kako su razmišljali bi li avatar trebao biti neki teolog, osoba ili svetac te su se domislili da je najbolje da to bude Isus Krist.

„U nedostatku prostora i tražeći mjesto gdje bi ljudi mogli voditi privatne razgovore s avatarom, crkva je zamijenila svog svećenika da postavi računalo i kabele u ispovjedaonicu. Nakon obuke programa umjetne inteligencije u teološkim tekstovima, posjetitelji su zatim pozvani da postavljaju pitanja dugokosoj slici Isusa koja se emitirala kroz rešetkasti zaslon. Odgovarao je u stvarnom vremenu, nudeći odgovore generirane pomoću umjetne inteligencije“, piše The Guardian, a još prije Velike Gospe znalo se da će završiti upravo u ispovjedaonici, jer su na webu bila postavljena sljedeća pitanja: „Kada ste zadnji put bili u ispovjedaonici? Jeste li doživjeli stresna iskustva? Sada ga možete ponovno proživjeti i podijeliti misli i pitanja s nebeskim hologramom.“

Ispovjedaonica, sama po sebi, kao dio crkvenog inventara ili prostora nimalo nije sporna, no sporan je „razgovor“ s virtualnom prikazom koja se predstavlja kao Isus. Naime, svećenik u sakramentu ispovijedi predstavlja upravo samoga Isusa Krista i u njegovo ime i po njegovoj snazi penitentu daje odrješenje grijeha. Sada bi to, valjda, u svećeničko ime mogao činiti virtualni Isus. Naravno, autori ovoga eksperimenta tvrde kako im nije bilo na pameti zadirati u prostor ispovijedi, ali se onda postavlja pitanje, zašto toga svojega Isusa nisu smjestili u neki drugi crkveni prostor (sakristiju, kod ulaza, uz bočni oltar), nego baš u ispovjedaonicu.

Očigledno se radi o provokaciji, koja treba poslužiti kako bi se obezvrjeđivali i sakramenti i bitne poruke kršćanstva i Katoličke crkve. Naime, dok su neki ljudi bili zadovoljni odgovorima virtualnog Isusa, dio njih kazao je kako su banalni i kako se ponavljaju. Lokalni novinar opisao ih je kao “otrcane, ponavljajuće i odišuće mudrošću koja podsjeća na kalendarske klišeje”. S virtualnim Isusom razgovaralo je oko tisuću ljudi, čak i muslimani i turisti iz Kine i Vijetnama. Nazdravlje! Ja ne bih, a vi?

Pročitaj više

„Crkva koja ljubi, koja ne postavlja granice ljubavi, koja ne poznaje neprijatelje koje treba pobijediti, nego muškarce i žene koje treba ljubiti. To je Crkva koja je danas potrebna svijetu. To je Crkva koja je potrebna Rijeci i našoj domovini“, poručio je nadbiskup Uzinić.

Razgovor se neće ograničiti samo na Simoninu prošlost, nego na njezino snažno i autentično duhovno iskustvo življenja sa živim Bogom iz dana u dan kroz njezin obiteljski život sa suprugom Stanislavom i djecom te kroz bolesti i kušnje koje je prate na njezinu putu.

Nicko je desetljećima udarao ritam svijeta, svirao pred stotinama tisuća ljudi, živio na rubu slave i umora. Ali jednoga dana, kad su svjetla pozornice utihnula, čuo je glas koji nije dolazio iz zvučnika: „Ne čini od Kuće Oca mojega kuću trgovačku!“ Taj glas probudio je njegovo srce. I počelo je čišćenje.