Da, iznesenu tvrdnju potvrđuje i KKC: „Bog jedini otpušta grijehe (1441). No, kako dalje nastavlja KKC,
„1442 Krist je htio da svekolika njegova Crkva, u molitvi, životu i u djelovanju, bude znak i oruđe opraštanja i pomirenja što nam ga je on pribavio cijenom svoje krvi. Ipak je vršenje vlasti odrješivanja povjerio apostolskoj službi. Njoj je povjerena ‘služba pomirenja‘ (2Kor 5, 18). Apostol je poslan ‘u ime Kristovo’, a ‘sam Bog’ po njemu potiče i zaklinje: ‘Dajte, pomirite se s Bogom!’“ (2Kor 5, 20).
„1444 Dajući apostolima udioništvo u moći opraštanja grijeha, Gospodin im također daje vlast da pomiruju grešnike s Crkvom. Toj crkve noj dimenziji njihove službe najjasniji je izraz u Kristovoj svečanoj riječi Šimunu Petru: ‘Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima, a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima’ (Mt 16, 19). ‘A ta služba vezivanja i odrješivanja, predana Petru, očito je dana i apostolskom zboru združenom s njegovom Glavom (Mt 18, 18; 28, 16-20)’“.
„1445 Riječi vezati i odriješiti znače: koga vi isključite iz svoga zajedništva, bit će isključen iz zajedništva s Bogom; koga vi ponovno primite u vaše zajedništvo, Bog će ga također primiti u svoje. Pomirenje s Crkvom neodvojivo je od pomirenja s Bogom.“
Također, valja imati i na umu duhovne učinke sakramenta pokore:
- pomirenje s Bogom;
- otpuštenje vječne kazne zaslužene smrtnim grijesima;
- otpuštenje, barem djelomično, vremenitih kazni kao posljedica grijeha;
- mir i spokoj savjesti, i duhovna utjeha;
- povećanje duhovnih snaga za kršćansku borbu (KKC 1496).
Izvor: Zagrebačka nadbiskupija
