Čitamo zajedno: Pater Ike “Samo za grješnike” – Mladi, vi ste odbljesak Božjeg lica!

Iz propovijedi p. Ike Mandurića na misi mladih u Bazilici Presvetog Srca Isusova u Zagrebu, 4. svibnja 2012.

Autor: Darko Pavičić
event 20.12.2024.
Pater Ike “Samo za grješnike”

„Crkvi treba novo lice. Novo lice. I to što mnogi preziru i odbacuju Crkvu, samo je znak da nismo dovoljno dopustili Bogu da nas nadahne, nismo dali Bogu da nas dovoljno obnovi, da nas ispuni toliko da može dojmiti druge. To je znak i nama da nije dovoljno dobro. Ako se Crkva nikomu izvana ne sviđa, to znači da ni nama nije toliko dobro koliko može biti. Bog nas želi ispuniti još više, želi nas učiniti još bogatijima.(…)

Vi ste, draga braćo i sestre, dragi mladi, odbljesak Božjeg lica! Zato vas volim gledati s ovog mjesta, preko vas ponirati u to kakav je Bog i kako će biti u nebu kad budemo stalno živjeli novost. Ponovno stavljam pred vas da molite za to, da molite da se to dogodi s mojim naraštajem, s tvojim, sa svakim naraštajem – da se baci na koljena. Ne samo da se zanesete u nekoj zabavi, druženju i zaboravite moliti. Od plesa do plesa, od zabave do zabave, baci se na koljena – to je mladi čovjek, to je punina tvojeg identiteta – doći pred svojeg Boga.“

(Iz propovijedi u Bazilici Presvetog Srca Isusova u Zagrebu, 4. svibnja 2012.)

Iz upravo objavljene knjige “Pater Ike – Samo za grješnike“, koja se na Interliberu može nabaviti na štandu Salesiane ili na linku

Pročitaj više

„Crkva koja ljubi, koja ne postavlja granice ljubavi, koja ne poznaje neprijatelje koje treba pobijediti, nego muškarce i žene koje treba ljubiti. To je Crkva koja je danas potrebna svijetu. To je Crkva koja je potrebna Rijeci i našoj domovini“, poručio je nadbiskup Uzinić.

Razgovor se neće ograničiti samo na Simoninu prošlost, nego na njezino snažno i autentično duhovno iskustvo življenja sa živim Bogom iz dana u dan kroz njezin obiteljski život sa suprugom Stanislavom i djecom te kroz bolesti i kušnje koje je prate na njezinu putu.

Nicko je desetljećima udarao ritam svijeta, svirao pred stotinama tisuća ljudi, živio na rubu slave i umora. Ali jednoga dana, kad su svjetla pozornice utihnula, čuo je glas koji nije dolazio iz zvučnika: „Ne čini od Kuće Oca mojega kuću trgovačku!“ Taj glas probudio je njegovo srce. I počelo je čišćenje.