Koncert Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu, uz to što je bio megaglazbeni spektakl, bio je, zapravo, velika duhovna obnova. Odnosno, najveća po broju sudionika samoga koncerta, od kojih mnogi nisu ni slutili da dolazeći na koncert popularnog pjevača dolaze ujedno i na duhovnu obnovu, s koje će otići i duhovno obogaćeni. Dakako, među njima bio je sigurno veliki broj onih koji niti nisu vjernici, ali zacijelo niti oni nisu otišli bez tog duhovnog benefita, koji će možda tek naknadno primijetiti u svojim životima.
Zanimljivo je i kako se sam naziv Thompsonova projekta i koncerta „Hodočasnik“ podudario s činjenicom da su svi ljudi doslovce morali hodati tj. hodočastiti na koncert zbog brojke od pola milijuna sudionika, koja je posve izmijenila prometnu sliku grada tih dana. Rijeke hodočasnika slijevale su se doslovce sa svih strana prema Hipodromu, baš kao što se za velikih blagdana ili obljetnica slijevaju u Mariju Bistricu ili Međugorje. S time da ondje čak mogu i parkirati svoje automobile.
Hrvatska enciklopedija hodočašće (koje dolazi od staroslavenskog hod’č’stvo), definira kao pokloničko putovanje do nekoga svetog mjesta iz religioznih razloga. „Kao religiozni čin, hodočašće gotovo uvijek ima obilježje zasluge u osobnom spasenju. Javlja se u različitim religijama (hinduizam, islam i dr.). U kršćanstvu simbolizira život kršćana kroz trpljenje i napor puta do cilja u mjestu hodočašća. Motivi su molba ili zahvala za neku milost ili tjelesnu potrebu, te duhovna okrjepa i obnova, a ciljevi su svetišta svetaca, Marije i mjesta čudesnih pojava“, navodi enciklopedija, s time da Hipodrom odudara od te definicije po mnogim parametrima, ali se svojim duhovnim sadržajem posve uklopio u smisao i narav hodočasničkog epicentra.
Ove godine, budući da ju je papa Franjo proglasio jubilarnom, središnje hodočasničko mjesto katolika sa svih strana svijeta je Rim. U novije doba postoji u Hrvatskoj stotinjak hodočasničkih mjesta, većinom Marijinih svetišta, a od stranih svetišta najposjećenija su upravo Rim, Jeruzalem, Lourdes i Fatima.
Hipodroma nema ni između redaka, no pojavio se na početku ovoga srpnja upravo u tom svjetlu i postao ne samo duhovni događaj godine, nego i svih prijašnjih, a možda i onih koje slijede. Thompson je mudro postupio kad se okružio članovima molitvene zajednice Božja pobjeda sa zagrebačkog Jaruna, a da je tome tako posvjedočila je i snažna molitva frontmena istoimenog benda Petra Buljana. Dakako, umirovljeni biskup Ante Ivas mnoge je duboko dotaknuo svojim molitvenim zazivom „Maranatha“, koji dolazi iz završnice prve poslanice Korinćanima i prema fra Bonaventuri Dudi mnogi zaključuju da su se kršćani u Korintu pozdravljali s „Maran atha!“ to jest izjavljeno vjeroispovjedno: „Gospodin dolazi!“ ili željno: „Marana tha!“ to jest „Gospodine, dođi!“. (…) „Bio je to nekako kao današnji ‘Hvaljen Isus!’. Kršćani su si tim pozdravom posvješćivali činjenicu punu radosti, ali i obvezatnosti“, govorio je pater Duda.
I upravo je ta obvezatnost koju spominje ključna za plodove ove velike duhovne obnove. Ostane li sve na spektaklu, dojmu i emocijama, plodovi će se brzo razvodniti. Odnosno, kao što je jedna anketa Glasa Koncila utvrdila da su motivi hodočašća uglavnom ovi: „Riješiti se tereta grijeha, raspjevati se iz dubina duše, iz sokova djetinjstva. Skinuti maske i strahove, biti među svojima svoj, radostan. Svjedočiti da Crkva nije privid, nego stvarnost s kojom treba računati”. I to je potvrda da je ova duhovna obnova na Hipodromu, doista, stvarnost na koju Crkva i hrvatski narod trebaju računati.
