Ne treba vam još jedan članak i izvještaj o brojkama s koncerta. Mediji ovih dana gore od objava o Thompsonovu koncertu na kojem se, prema procjenama, na zagrebačkom Hipodromu okupilo 504.000 ljudi. Dok izvještaja o brojkama imamo dovoljno, i dalje ostaje pitanje – kako je to moguće?
Gorjelo je i na Hipodromu 5. srpnja 2025. – datum je to koji će ostati upisan u povijest kao jedan od najvećih koncerata svih vremena po broju prodanih ulaznica. Brojka koja je daleko premašila dosadašnje rekorde, pa i one svjetske.
Dane prije koncerta obilježile su pripreme, ali i blaga nelagoda zbog tolikog broja okupljenih. Mediji su isticali važnost sigurnosti i poštivanja mjera predostrožnosti. Lako je sada, kad je sve – hvala Bogu – prošlo dobro, govoriti o nepotrebnoj panici. No svi znamo: da ljudi nisu poslušali savjete, moglo je biti i drukčije.
Na sam dan koncerta nazvala me gospođa koja je i sama planirala doći. Ispričala mi je da je tog jutra bila na svetoj misi na kojoj je, kako kaže, svećenik posebno molio za koncert i da sve prođe u miru. Njezine riječi bile su ohrabrujuće, osobito u svjetlu broja ljudi koji su planirali doći:
“Nema panike. Cijela Crkva moli, cijeli narod moli kao u ratu. Vidjela sam krunice u tramvaju. Bit će to veličanstvena duhovna obnova.”
I zaista se molilo. I duhovno pripremalo. I zaista – bila je to duhovna obnova.
Molio je i sam Marko Perković Thompson. Na dan koncerta, zajedno sa svojom obitelji i članovima benda, sudjelovao je na svetoj misi u crkvi Sveta Mati Slobode na Jarunu. Misi su nazočili don Damir Stojić te Katolička karizmatska zajednica. Odabir crkve nije bilo slučajan– upravo u toj crkvi upisana su imena gotovo 16.000 branitelja koji su položili život za domovinu.
To je podatak koji treba zapamtiti. Marko Perković Thompson nije održao koncert koji je u središte stavio njega, pjesme ili njegove vokalne sposobnosti – u središtu je bio Bog. Molio je za one koji su stradali u ratu, za duhovne rane i za blagoslov onih koji će doći na koncert. Da se Bog proslavi i da cijeli koncert zagrli naša Majka – Djevica Marija.
Rijetkost je to u svijetu medija, gdje se brojkama i veličinom okupljanja najčešće stavlja naglasak na izvođača. Thompson to nije želio. I upravo ta odluka – da ne istakne sebe – ono je što ovaj koncert čini posebnim.
Osjetio se blagoslov te večeri. Osjetio se zagrljaj Majke. Dok nas ljude impresioniraju brojke i veličina koncerta, treba biti svjestan da je te večeri dotaknuto na tisuće i tisuće srca – i onih koji su bili na Hipodromu, ali i onih koji su pratili koncert izvan ograde ili pratili putem video poziva.
Snimke su se cijelu noć slale i putovale Hrvatskom i svijetom, prijateljima i obiteljima. Ako to uzmemo u obzir – ovo je bio koncert na kojem je molilo i pjevalo više od milijun ljudi.
Ljude fasciniraju brojke. No Bogu, koji nije pregledavao i brojao ulaznice, dragocjeno je bilo svako ono srce koje se te večeri otvorilo ljubavi i slavljenju – bez obzira gdje se nalazili.
“Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam i ja među njima.” (Mt 18,20)
I doista – ispunjeno je to obećanje. Bio je prisutan cijelu večer. Od ulaska ljudi na Hipodrom do brige da se svi sigurno vrate svojim kućama.
“Kiše padaju, polja rađaju, djeca sanjaju – nije nas ostavio Bog.”
Te se večeri nad Hrvatsku, nad sve one koji su doputovali iz okolnih zemalja i dijaspore, spustila kiša milosti. I upravo je taj trenutak – taj duhovni susret – najbolji odgovor onima koji i dalje raspravljaju o Thompsonu, njegovim pjesmama i o tome kako je moguće da okuplja tolik broj ljudi. Ponizno i dostojanstveno – kako i priliči ratniku – on je stavio Boga na prvo mjesto i pustio Njemu da sve vodi.
Ovoliki odaziv dokaz je da se duhovni rat i dalje vodi. Da se mora jasno i nedvosmisleno odabrati stranu. I da se vrijednosti moraju vratiti u naše domove.
Dokaz tome je i mnoštvo okupljenih – ljudi žednih smisla, istine, nade. Došli su iz Hrvatske, okolnih zemalja, iz dijaspore – tražeći onu iskru koja će ponovno zapaliti ljubav prema vjeri, domovini i obitelji.
Thompson nije želio da ova večer bude spektakl u kojem će se pljeskati njemu. Svaki pljesak i svaka podignuta ruka bile su usmjerene Gospodinu. Dokaz tome je i poziv upućen biskupu u miru, mons. Anti Ivasu, koji je predvodio molitvu Maranatha.
Nakon toga je Hipodromom orilo: “Neću izdat’ ja Boga nikada Neću gasit’ sunce koje s neba sja Neću zbog tebe rukom na sebe Jer ti me voliš i ti se moliš za mene.”
Domovinski rat odnio je mnogo. No ovim okupljanjem Thompson je posvjedočio da su i danas mnogi ugroženi – obitelji, djeca, vrijednosti. Napadi dolaze sa svih strana. I zato, dok se mediji i dalje bave točnim brojkama, zahvalimo Thompsonu što je poput generala okupio vojsku ljudi – spremnih da se bore za vjeru, domovinu i obitelj.
Broj tih ratnika, sudionika ovog duhovnog spektakla, daleko nadmašuje brojku prodanih ulaznica.
Zato je ovo prilika da zahvalimo. Hvala dragom Bogu što je bio prisutan i kroz ovaj događaj dotaknuo srca mnogih. Hvala Majci koja je radosno prihvatila poziv na blagoslov. I hvala Marku Perkoviću Thompsonu što je umanjio sebe – i tako postao velik za povijest.
“On treba da raste, a ja da se umanjujem.” (Iv 3,30)
