Fra Ante Vučković otkriva: Oliver je satima sjedio u praznoj crkvi u Veloj Luci i u tišini molio…

Premda nije izvana bio neki vjernik, ipak je u posljednjim mjesecima svoga života dolazio u crkvu u Veloj Luci. To je bilo često u vrijeme kada ne bi nikoga bilo u njoj. Ušao bi i sjedio. Njemu je to bila velika stvar. U tim trenutcima nije činio nešto veliko ni drugima ni svijetu. Nije ni trebao. Bio je samo tamo. Sjedio je i bio izložen blizini Presvetoga.

Autor: Vjerujem.hr
event 29.07.2025.
Photo: Zeljko Hladika/Pixsell

Zanimljivu crticu iz Oliverova života zabilježio je jedan od naših najpoznatijih teologa fra Ante Vučković u knjizi-intervjuu „Neostvarena sloboda“, koja je nastala u suradnji s novinarom Goranom Andrijanićem. Naime, Oliver Dragojević posljednjih je mjeseci svojega života često dolazio u crkvu u Veloj Luci, kada u njoj ne bi bilo ljudi, i dugo sjedio i molio u njoj, otkrio je fra Ante.

„Crkva ne smije sebi dopustiti zatvorenost. Znam za ljude koji nisu imali jak odnos prema Crkvi, ali su preko Crkve sve-jedno pronašli svoj odnos s Bogom. Na primjer, pokojni Oliver Dragojević nije izvana bio neki vjernik, a ipak je u posljednjim mjesecima svoga života dolazio u crkvu u Veloj Luci. To je bilo često u vrijeme kada ne bi nikoga bilo u njoj. Ušao bi i sjedio. Njemu je to bila velika stvar. U tim trenutcima nije činio nešto veliko ni drugima ni svijetu. Nije ni trebao. Bio je samo tamo. Sjedio je i bio izložen blizini Presvetoga. Možda i bez jasne spoznaje o tolikoj blizini s Bogom. Meni se čini da je to nijemo sjedenje u crkvi usporedivo s osjećajem kada slušamo Oliverov glas u pjesmi Moj galebe. Odnos s Bogom može biti vrlo sličan ljepoti ležanja na plaži i užitka u promatranju galeba u visini“, kaže fra Ante Vučković.

„Ljudi u nekim razdobljima svoga života imaju potrebu za odnosom s Bogom i Crkvom. To se događa na različite načine – netko će redovito ići na misu, drugi na hodočašće, treći će dolaziti k župniku i s njim provoditi vrijeme za stolom pijući kavu ili vino, razgovarajući o radovima u vinogradu. Svaka osoba nalazi svoj pristup Bogu. Nikada ne smijemo zaboraviti da su drugi ljudi mjesta susretanja s Bogom“, objašnjava fra Ante.

„Taj svakodnevni rad Crkve od goleme je važnosti za ljude koji su upali u razočaranje. Dočim Crkva nekomu pomogne otkriti da smisao života ne mora biti stvaranje idealne države, nego primjerice uzgoj maslina, ona je spasila jedan život od ogorčenosti – jedan ljudski život! Ljudi još uvijek imaju više povjerenja u Crkvu nego u nevladine udruge jer se u otvorenoj i praznoj crkvi mogu osjetiti prihvaćenima i voljenima češće nego u blizini brbljanja ili u tekstovima s portala“, kaže fra Ante Vučković u knjizi „Neostvarena sloboda“, koja je izašla u nakladi „Salezijane“ iz Zagreba.

Pročitaj više

Korisno je da ovu posljednju Isusovu riječ na križu govorimo u svoj strah od vlastitoga umiranja. Isusova riječ hoće naš strah od smrti pretvoriti u povjerenje. Ali kako nam ta riječ treba uzeti strah od umiranja?

Nema posebnih obreda Velikog tjedna (služba Muke, vazmeno bdjenje) kao kod rimokatolika, nego se služe Euharistija i časoslov, naravno s dosta bogatijim i drugačijim poretkom službe, nego što je uobičajeno.

Velika subota dan je tišine. Krist je u petak preminuo na Golgoti i njegovo tijelo položeno je u grob. Vrijeme je iščekivanja i nade. Evanđelja opisuju taj dramatičan trenutak u ljudskoj povijesti, a mi želimo provjeriti svoja znanja o tim zbivanjima. Iskušajte svoje znanje i u ovomo trećem nastavku kviza našeg portala uoči ovogodišnjeg Uskrsa!