Fra Ante Vučković otkriva: Oliver je satima sjedio u praznoj crkvi u Veloj Luci i u tišini molio…

Premda nije izvana bio neki vjernik, ipak je u posljednjim mjesecima svoga života dolazio u crkvu u Veloj Luci. To je bilo često u vrijeme kada ne bi nikoga bilo u njoj. Ušao bi i sjedio. Njemu je to bila velika stvar. U tim trenutcima nije činio nešto veliko ni drugima ni svijetu. Nije ni trebao. Bio je samo tamo. Sjedio je i bio izložen blizini Presvetoga.

Autor: Vjerujem.hr
event 29.07.2025.
Photo: Zeljko Hladika/Pixsell

Zanimljivu crticu iz Oliverova života zabilježio je jedan od naših najpoznatijih teologa fra Ante Vučković u knjizi-intervjuu „Neostvarena sloboda“, koja je nastala u suradnji s novinarom Goranom Andrijanićem. Naime, Oliver Dragojević posljednjih je mjeseci svojega života često dolazio u crkvu u Veloj Luci, kada u njoj ne bi bilo ljudi, i dugo sjedio i molio u njoj, otkrio je fra Ante.

„Crkva ne smije sebi dopustiti zatvorenost. Znam za ljude koji nisu imali jak odnos prema Crkvi, ali su preko Crkve sve-jedno pronašli svoj odnos s Bogom. Na primjer, pokojni Oliver Dragojević nije izvana bio neki vjernik, a ipak je u posljednjim mjesecima svoga života dolazio u crkvu u Veloj Luci. To je bilo često u vrijeme kada ne bi nikoga bilo u njoj. Ušao bi i sjedio. Njemu je to bila velika stvar. U tim trenutcima nije činio nešto veliko ni drugima ni svijetu. Nije ni trebao. Bio je samo tamo. Sjedio je i bio izložen blizini Presvetoga. Možda i bez jasne spoznaje o tolikoj blizini s Bogom. Meni se čini da je to nijemo sjedenje u crkvi usporedivo s osjećajem kada slušamo Oliverov glas u pjesmi Moj galebe. Odnos s Bogom može biti vrlo sličan ljepoti ležanja na plaži i užitka u promatranju galeba u visini“, kaže fra Ante Vučković.

„Ljudi u nekim razdobljima svoga života imaju potrebu za odnosom s Bogom i Crkvom. To se događa na različite načine – netko će redovito ići na misu, drugi na hodočašće, treći će dolaziti k župniku i s njim provoditi vrijeme za stolom pijući kavu ili vino, razgovarajući o radovima u vinogradu. Svaka osoba nalazi svoj pristup Bogu. Nikada ne smijemo zaboraviti da su drugi ljudi mjesta susretanja s Bogom“, objašnjava fra Ante.

„Taj svakodnevni rad Crkve od goleme je važnosti za ljude koji su upali u razočaranje. Dočim Crkva nekomu pomogne otkriti da smisao života ne mora biti stvaranje idealne države, nego primjerice uzgoj maslina, ona je spasila jedan život od ogorčenosti – jedan ljudski život! Ljudi još uvijek imaju više povjerenja u Crkvu nego u nevladine udruge jer se u otvorenoj i praznoj crkvi mogu osjetiti prihvaćenima i voljenima češće nego u blizini brbljanja ili u tekstovima s portala“, kaže fra Ante Vučković u knjizi „Neostvarena sloboda“, koja je izašla u nakladi „Salezijane“ iz Zagreba.

Pročitaj više

Praksa misnih nakana za “pokojne do 15. koljena” nema uporišta u nauku Crkve, piše na svojem Facebook profilu don Marin Batur, kancelar Zadarske nadbikupije, čiju objavu prenosimo u cijelosti.

Dok se grad i država prepiru, a moćnici nadvikuju, kršćanin ima zadaću čuvati slobodu srca i hrabrost riječi. Učiti vjerovati znači gledati stvarnost otvorenih očiju, ali ne izgubiti nadu. Znači ostati vjeran istini kad je neisplativa, savjesti kad je nepopularna, čovjeku kad je sustav glasniji od njega.

Na blagdan sv. Blaža u crkvama blagoslivlja se grlo. Time se zaziva Božja zaštita i oslobođenje od bolesti grla i svakog drugog zla po zagovoru ovoga sveca i mučenika s početka IV. stoljeća.