Zatvaraju se vrata pontifikata pape Franje. Vatikan je jučer objavio posljednje detalje oko sprovodnih obreda za subotu. Sve će biti jednostavno i dostojanstveno, pa papa Franjo odlazi upravo u onakvoj jednostavnosti, spontanosti i normalnosti u kakvoj je došao na čelo Katoličke crkve prije dvanaest godina. S time da ga je u trenutku dolaska i prije odlaska upravo na vatikanskom Trgu sv. Petra doprati i ispratio blagoslov. Sjetit ćemo se, naime, da je one večeri kad je izabran za novoga Papu, Franjo izašao na balkon apostolske palače i nakon pozdrava vjernicima prignuo glavu i ramena i zamolio vjernike da ga blagoslove na njegovu putu. A u nedjelju, dan prije preminuća, taj isti blagoslov kao da je želi vratiti tim istim vjernicima na Trgu sv. Petra, pa je iscrpljen od bolesti i gotovo posve nemoćan izgovorio riječi blagoslova „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga – Amen!“.
Od vijest o smrti pape Franje u ponedjeljak ujutro ne prestaju se nizati sjećanja, analize i osvrti na njegov 12. godišnji boravak na čelu Petrove lađe. S jedne strane želi ga se skučiti u okvire liberalnog ili konzervativnog nazora, lijeve ili desne provenijencije, globalističkih ili antiglobalističkih strujanja, koji su svi za Franju preuski, jer je on često vukao tako atipične poteze koji ga nisu mogli ukalupiti niti na jednu stranu. Primjerice, s jedne je strane bio sklon homoseksualnim osobama i na strani razvedenih i ponovno vjenčanih, a s druge ni za milimetar nije popuštao od crkvena stava prema braku muškarca i žene, pobačaju i pravu na život od začeća do prirodne smrti. To nekome naizgled može biti kontradiktorno, ali u Franjinu slučaju to nikako nije, jer je on uvijek zauzimao stav koji je proizlazio iz Evanđelja. A Evanđelje nije ni lijevo ni desno, ni liberalno ni konzervativno. Nego gleda isključivo na čovjeka i njegovo spasenje. I to je bio najvažniji kriterij kojim se Franjo vodio cijeloga svojega pontifikata.
Upravo je tim svojim stilom uspio doprijeti do svake osobe, bez obzira bila ona vjernik, nevjernik ili neke druge vjere. Franjina evanđeoska jednostavnost dopirala je redovito do svih, pa i njegovih kritičara, koji su u Franji zacijelo vidjeli previše vlastitih izazova s kojima se bore u svojim životnim borbama, pa im Franjo nije odgovarao otkrivajući istinu o njima samima.
Svi se pitaju kakav će biti njegov nasljednik? Svakako ne kopija pape Franje. Bilo bi posve pogrešno da ga se krene imitirati. No sigurno će biti papa kontinuiteta. Baš kao što je i Franjo bio nasljednik Benedikta XVI. i Ivana Pavla II. ali u svojem specifičnom stilu upravljanja Katoličkom crkvom. Tj. u duhu vremena kojega je opečatio svojom neponovljivom pojavom, otvarajući Crkvu za vremena koja dolaze.
