31. Vi ste se udostojili velikog dobra stekavši milost koja je u vama. Ipak, dužni ste i bez lijenosti živjeti u duhovnom podvigu u ime Onoga koji vas je posjetio, Mladog sunca s visine (Lk 1, 78), kako biste mu postali sveta i neporočna žrtva. Mi znamo kako je naša priroda (narav) pala s visine svoje u dubinu poniženja i bijede i kako ju je posjećivao milosrdni Bog Svojim zakonima preko ruku Mojsijevih i ostalih proroka, kako ju je u posljednje vrijeme posjetio preko Jedinorođenog Sina Svog, koji je vrhovni Poglavar naših prvosvećenika (biskupa) i istinski Liječnik naš, jedini koji može iscijeliti bolesti naše, koji se obukao u naše tijelo i samog sebe predao za naše grijehe. Njegovom smrću smo mi spašeni. Shvaćajte i pažljivo istražujte naredbe našeg Stvoritelja. Zapazite Njegove pohode i izvanjskom i unutrašnjem čovjeku i to pošto smo, premda razumni, postali nerazumni, budući da smo se privezali za volju neprijatelja, zlotvora i oca laži.
32. Koliko je milijardi zlih duhova, i kako su bezbrojni oblici njihovih zamki! Čak i kad vide da smo spoznali svoje strasti i sramotu, da izbjegavamo zla djela na koja nas navode, da sklanjamo svoje uho od rđavih savjeta koje nam došaptavaju, oni ne odustaju, nego s očajnim naporom nastavljaju svoje djelo, znajući da je njihova sudbina konačno riješena i da će im pakao pasti u baštinu, zbog njihove neizmjerne zlobe i otpadništva od Boga. Neka Gospodin otvori oči srdaca vaših da vidite koliko su bezbrojne mreže demonske, i kako nam čine mnogo zla svakoga dana. Neka vam daruje bodro srce i duh rasuđivanja kako biste sami sebe prinijeli Bogu kao živu i besprijekornu žrtvu! Čuvajte se u svako vrijeme demonske zavisti i njihovih zlih savjeta, skrivenih zamki i pritajene zlobe, prevrtljive laži i hulnih pomisli i lukavih nagovaranja koja svakog dana ubacuju u naša srca! Klonite se gnjeva i klevete na koje nas oni podbadaju da bismo se borili među sobom, sebe pravdajući, a druge osuđujući, da bismo vrijeđali jedni druge, da bismo govorili laskavim jezikom, skrivajući gorčinu u svojim srcima, da bismo osuđivali vanjštinu bližnjega, skrivajući u sebi otimačinu, da bismo se svađali među sobom i išli jedan nasuprot drugome, sa željom da ustrajemo na svome i da se pokažemo čestitijima od drugih. Svaki čovjek koji se naslađuje grijehovnim pomislima pada svojevoljno, jer mu je milo ono što u njega sije neprijatelj i zato što misli da se opravda samo vidljivim djelima, premda je iznutra stanište zlog duha koji ga uči svakom zlu. Tijelo njegovo će se ispuniti sramotom, budući da njime vladaju demonske strasti koje on ne odgoni od sebe. Demoni nisu vidljiva tijela. Međutim, mi postajemo njihova tijela kada nam duše primaju njihove tamne pomisli. Jer, primivši te pomisli, mi primamo same demone, te činimo da se prepoznaju u tijelima.
about:blank
33. Umna i besmrtna priroda sakrivena je u raspadljivom tijelu našem da bi kroz njega djelovala. I tako, činivši ovo tijelo kadionim oltarom, prinesite na njega sve vaše pomisli i rđave savjete, i, postavljajući ih pred lice Gospodnje, uznesite k Njemu svoj um i srce, moleći ga da vam odozgo pošalje Svoj oganj, koji će spaliti i očistiti sve što se nalazi na njemu. I pobojat će se protivnici vaši, svećenici Baalovi, i poginut će od ruke vaše, kao od ruke Ilije proroka (1 Kr 18, 25). Tada ćete ugledati čovjeka koji izlazi iz božanske vode i koji će učiniti da na vas siđe duhovna kiša, tj. rosa Duha Utješitelja.
34. Otpavši od svog nebeskog položaja zbog oholosti, đavao neprestano pokušava navesti na pad i sve one koji od sveg srca žele pristupiti Gospodinu, i to istim putem kojim je i sam pao, tj. ohološću i ljubavlju prema ispraznoj slavi. Time nas napadaju demoni, i time i drugim sličnim napastima misle nas odvojiti od Boga. Osim toga, znajući da onaj tko voli svog brata, voli i Boga, oni u naša srca polažu mržnju prema bližnjemu i to u toj mjeri da ne možemo ni pogledati na brata svoga, niti progovoriti s njim. Događalo se da su mnogi poduzimali zaista veliki trud u vrlini, ali su uslijed nerazumnosti opet pogubili sebe. To se može dogoditi i među vama ukoliko, na primjer, ohladnjevši za djela, budete mislili da posjedujete vrline. Tada ste, eto, već upali u tu đavolsku bolest (nadmenost), misleći da ste bliski Bogu i da boravite u svjetlosti, iako se, u samoj stvari, nalazite u tami. Što je pobudilo Gospodina našeg Isusa Krista da odloži Svoje haljine, da opaše Svoja bedra ubrusom, ulije vodu u umivaonik (Iv 13, 4) i opere noge onima koji su niži od Njega, ako ne namjera da nas nauči poniznosti? Da, On ju nam je na primjeru tada pokazao. I zaista, svi koji žele biti primljeni u prvobitno (rajsko) stanje, uspjet će jedino preko poniznosti, s obzirom da je u početku oholost bila razlogom svrgnuća s neba. I tako, čovjek neće baštiniti Carstvo Božje ukoliko se u njemu ne nađe krajnja poniznost, poniznost svim srcem, svim umom, svim duhom, svom dušom i tijelom.
35. Ako se želimo iskreno približiti svome Stvoritelju, trebamo se, po duhovnome zakonu, truditi da se duša oslobodi od strasti. Jer, zbog naših rđavih djela, zbog naslađivanja strastima, zbog mnogih demonskih iskušenja, naša umna snaga je oslabila, dok su dobre pobude naših duša zamrle. Mi više ne možemo spoznati ljepotu i potrebe naše duhovne prirode zbog strasti u koje često upadamo. Ali, nema nama spasenja ni od koga, nego samo od Gospodina našeg Isusa Krista, po riječima Apostolovim: Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi oživjeti (1 Kor 15, 22). Naš Gospodin Isus Krist jest život svih razumnih stvorenja, sazdanih na Njegovu sliku.
Dobrotoljublje: Pouke svetog oca našeg Antuna o životu u Kristu, preuzete iz životopisa koji je sastavio sveti Atanazije i iz dvadeset poslanica i dvadeset govora prepodobnoga (31.-35.)
Izvor: “Upoznaj pravoslavlje – pravoslavna vjera i duhovnost na hrvatskom jeziku”
