Crkva je spremna, konklava za novoga papu danas može početi. I svijet je spreman i spremno iščekuje novoga poglavara Katoličke crkve. Sve oči uprte su od ove srijede u Vatikan. Točnije, u nedavno montirani dimnjak na krov apostolske palače koji će bijelom bojom iz Sikstinske kapele gradu i svijetu objaviti izlazak novoga čelnoga čovjeka Crkve na balkon iste te apostolske palače, kojim će biti obznanjena jedna nova era papinstva.
Nakon završenih kongregacija, na kojima su iz dana u dan razmatrali stanje i potrebe današnje Katoličke crkve, kardinali se od popodneva ove srijede nalaze „iza ključa“ iliti „iza brave“ (conclave) što ih apsolutno odjeljuje od svijeta kako bi nesmetano mogli između sebe izabrati novoga Petrova nasljednika. Upravo tako, ne nasljednika pape Franje, Benedikta XVI. ili Ivana Pavla II., nego nasljednika apostola Petra, koji će svojom osobnošću, predanošću Evanđelju i slijeđenjem Isusa Krista obilježiti pontifikat koji je pred njim.
Za 133 kardinala to neće biti nimalo lako. Prije svega zbog činjenice da je papa Franjo u 12 godina svojega pontifikata formirao brojčano najveći kardinalski zbor kreiravši od toga 108 novih kardinala-izbornika za ovu konklavu. Oni su u Vatikan pristigli doslovce sa svih strana svijeta, a među njima brojčano više nisu nadmoćni europski kardinali, što znači da Crkva više nije eurocentrična te kao eventualni nedostatak ističe se činjenica da se uglavnom među sobom ne poznaju. Neki čak, navodno, niti ne znaju talijanski jezik. Što, dakako, ne priječi odvijanje samih konklava, koje će biti na latinskome.
Iz tako heterogenog kardinalskog korpusa u sljedećih nekoliko dana treba doći do imena najpoželjnijeg kandidata. U prvome krugu koji slijedi upravo ove srijede ti će glasovi biti najraspršeniji, da bi se već sljedećeg dana, u četvrtak, oni počeli grupirati prvo u dva kruga jutarnjeg, a onda i u dva kruga popodnevnog glasovanja. Tada će se već dobro vidjeti glavne struje u promišljanjima te omogućiti da se na marginama konklave, opet u dobro zaštićenim uvjetima, krene u svojevrsno lobiranje ili usmjeravanje glasova prema onome kandidatu za kojega se procijeni da će najbolje moći voditi Crkvu u dolazećem vremenu.
Sam papa Franjo iskusio je to dobro na vlastitoj koži, niti ne sanjajući da bi mogao postati ozbiljnim kandidatom tada za papu. Potvrdila je to činjenica da je već kupio avionsku kartu za povratak, no upravo je njegov govor na kongregacijama o izlasku Crkve na periferije egzistencije potaknuo ostale kardinale da o njemu počnu razmišljati kao o novome lideru. Pa su, kako navodi u svojoj autobiografiji, polako počeli objedinjavati glasove koji će mu omogućiti dvotrećinsku većinu u dugotrajnom glasovanju, u kojemu svaki kardinal priseže i ubacuje glasački listić u urnu. Da bi se nakon toga prebrojali svi listići, a zatim iščitala imena željenih kandidata. I spalili papirići nakon toga.
Prema nekim talijanskim medijima to se već na svojevrstan način događalo ovih dana na spomenutim kongregacijama, gdje je aktualni državni tajnik Pietro Parolin sebi već osigurao 70-ak glasova te pribavio dodatnih 20-ak od pristaša mađarskog kardinala Petera Erdoa. Talijani već triput nisu imali svojega papu zaredom tj. više od pola stoljeća, pa takve teze donekle idu u prilog talijanskom kandidatu. A samome Parolinu, iskusnom vatikanskom diplomatu, i činjenica da se svijet nalazi u rukama globalnih prekrajačkih aktera, kojima se može suprotstaviti samo iskusna nenametljivost vatikanske diplomacije. Međutim, mana mu je nedostatak pastoralnog iskustva.
S druge strane, u medijima se ističu kandidati poput filipinskog kardinala Luisa Taglea, koji je prilično prisutan na društvenim mrežama. No papu ne biraju mreže, nego kardinali u izolaciji. Ili pak simpatičnog jeruzalemskog patrijarha kardinala Pierbatistta Pizzaballe, koji se teroristima Hamasa u Gazi ponudio kao dobrovoljni talac u zamjenu za zatočene izraelske građane. A k tome je i redovnik franjevac, pa bi se nastavila Franjina linija franjevaštva koju je kao isusovac zacrtao imenom sv. Franje u svojem pontifikatu.
No sve su to iz sadašnje perspektive početka konklava samo nagađanja u svjetlu često citirane izjave da onaj tko u konklavu ulazi kao papa iz nje izlazi kao kardinal. Dakle, nema sigurnog kandidata.
Katolička crkva u Hrvatskoj pak ima svoja dva kardinala izbornika. To su kardinali Josip Bozanić i Vinko Puljić, koji pripadaju starijim kardinalima, a navodi se i ime kardinala Blasea Chupica, koji ima hrvatske korijene. No teško je govoriti o značajnom hrvatskom utjecaju na tijek konklava. Utjecaj bi možda mogli imati kardinali Rima koji su se okupili na svojevrsnim „predkonklavama“ u molitvi krunice svake večeri dok je papa Franjo bio u bolnici. Već tada se znalo da njegov pontifikat ide prema kraju i iskusni kreatori vatikanske zbilje sigurno ništa neće prepustiti slučaju.
