Više od 20.000 mladih ukupno na Antunovskom hodu prošle subote ostavili su iza sebe sliku za pamćenje i divljenje. Kao i prošle godine, smjestio sam se u poslijepodnevnim satima na terasu kafića na Trgu bana Jelačića, kako bih imao dobar pregled i mogao slati video uratke na Facebook stranicu portala Vjerujem.hr. Naravno, nisam bio sam, nego sam imao sreće uhvatiti posljednji slobodan stolac i podijeliti stol s ljubaznim gospodinom koji je, kao i svi oko mene, došao uživati u prizoru koji nas je očekivao.
Kolonu smo primijetili dok je stajala u Bakačevoj ulici, čekajući da se pridruži mnoštvo, koje je od jutra zajednički hodočastilo od svetišta sv. Antuna u Sesvetskim Selima. Na zagrebački glavni trg ušli su uz zvuk glazbe s pozornice i bubnjanjem desetak bubnjara na čelu povorke. Rijeka mladih u kratko je vrijeme ispunila gotovo cijeli Trg do tramvajskih tračnica, pjevajući duhovne i domoljubne pjesme koje su dopirale s pozornice. E da, ove godine, s pozornicom nije bilo problema kao lani, kad su gradske službe uskratile organizatorima Antunovskog hoda mladih binu, no ipak su na kraju pronašli neko rješenje, više kao improvizaciju, ali ipak je bilo omogućeno da Trg postane jedna od postaja na kojima se mladi zaustavljaju. Prije toga na svojem putu prema Svetom Duhu, stali su, molili i pjevali, ispred crkve i franjevačkog samostana hercegovačkih fratara u Dubravi.
Duhovno-molitveni program na Trgu bana Jelačića trajao je gotovo sat i pol vremena. Spustio sam se u jednom trenutku s terase kafića, kako bih osjetio tu radost koja se doslovce mogla rukom opipati. Tisuće mladih bili su u zelenim majicama ovogodišnjeg sedmog Antunovskog hoda, s geslom sv. Antuna na leđima. Bez imalo umora od pješačenja trinaestak kilometara od Sesvetskih Sela i vrućini tog subotnjeg dana. Red je bio savršen! Ne samo da nije bilo nikakva incidenta ili nepotrebne buke, nego ni papirić nije bio bačen na pod. Tek su oni malo umorniji sjeli u hladovinu i počastili se pizzom.
Najsnažniji i najdojmljiviji trenutak bila je molitva na koljenima. Vidjeti dvadesetak tisuća mladih ljudi na koljenima u zajedničkoj molitvi, u čovjeku probudi mješavinu osjećaja nade i ponosa, ljubavi i optimizma da u ovome svijetu zlo i nepravde ne mogu pobijediti.
Antunovski hod mladih postao je vrlo brzo (u ovih sedam godina) snažan evangelizacijski pokret i snažna poruka i Crkvi i onima izvan nje. Najzaslužniji za to je fra Stjepan Brčina, franjevac konventualac sa zagrebačkog Svetog Duha, koji je po povratku sa studija iz Rima odlučio nastaviti raditi na projektima urbane evangelizacije. Zacijelo ni on sam prije sedam godina nije mogao ni slutiti da će ovo hodočašće poprimiti ovakve razmjere i da će se iz godine u godinu uoči blagdana sv. Antuna Padovanskog, poznatog kao sveca cijeloga svijeta, hodnja mladih pretvoriti u golemu urbanu duhovnu obnovu.
Uoči Antunovskog hoda rekao nam je kako se radi o „iskustvu zajedništva, molitve i autentične vjere“. „Mladi danas traže smisao, a kad osjete da Bog nije ideja, nego živa osoba, vraćaju se i dovode druge. Hodom se širi glas o onome što se doživi i to je najljepša preporuka“, rekao nam je Brčina, otkrivajući ono što zacijelo mnogi ne znaju, a to je da je u pripremi Antunovskog hoda na prvome mjestu duhovna priprema. „Mjesecima molimo za sve koji će doći. To je srce cijelog hoda, da ne ostane samo na vanjskom, nego da svatko doživi živog Boga“, rekao nam je uoči Antunovskog hoda fra Stjepan Brčina. I doista smo svjedoci da su se te njegove riječi i ove godine obistinile.
