Za razliku od rimokatoličke tradicije, u kojoj postoji „oštar rez“ prelaska iz jednog liturgijskog ciklusa („Vrijeme kroz godinu“) u drugi, korizmeni, u pravoslavlju postoji postupno uvođenje u razdoblje korizmenog posta. To je važno za primijetiti, jer razna razdoblja liturgijske godine označavaju različita stanja duha u koja bi čovjek trebao ući, a u, posebno ovo pokajničko, stanje duha je, psihološki gledano, najbolje ući postupno. Tako u pravoslavlju nalazimo pet pripremnih nedjelja: nedjelju o Zakeju, nedjelju carinika i farizeja, nedjelju izgubljenog sina, nedjelju mesopusnu i nedjelju siropusnu. Prva, u kojoj se čita evanđelje o Zakeju, izražava želju za Bogom, na Zakejevu primjeru, a želja je svakako nužni preduvjet za bilo koji vjerski podvig. Nedjelja o cariniku i farizeju nam na osnovu dotične Isusove priče, daje poruku o ispravnoj nakani i poniznosti, osnovnim vrlinama svakog duhovnog podviga. Nedjelja izgubljenog sina nam kroz ovu Isusovu prispodobu donosi prisjećanje upravo na naše palo stanje, udaljenost od Boga, potrebu kajanja i Božjeg milosrđa. Na bogoslužjima polako počinje upotreba Trioda – liturgijske knjige za Veliki post, s himnima i biblijskim čitanjima za svaki dan. Mesopusnom nedjeljom polako počinje odricanje od namirnica mesnog sastava, a siropusnom od mliječnih proizvoda. Siroposna se naziva još i nedjeljom opraštanja – na večernjoj službi te nedjelje postoji poseban čin izmirenja, po kojem bi vjernici trebali ući u razdoblje posta pomireni jedni s drugima, a mir s ljudima je svakako uvjet valjanosti kršćanske molitve i posta.
Vrijeme i način posta
Veliki ili Časni post, ili Sveta i Velika Četrdesetnica u strogom smislu počinje čistim ponedjeljkom, danom nakon siropusne nedjelje, i traje do Cvjetnice, dakle, početka Velikog tjedna (Strasne sedmice, kažu Srbi). Čitavo to vrijeme uglavnom se prakticira tzv. post na vodi, dakle, samo na kuhanoj biljnoj hrani, bez mesa, masti, ulja, mliječnih proizvoda, vina, jaja i ribe. Pošto subota i nedjelja nisu posni dani u pravoslavlju, tada se prekida ovaj strožiji post, ali se zadržava i u te dane određeni asketski vid korizme ublaženim postom na ulju; dakle, slobodno se sprema hrana na ulju i upotrebljava se vino, a ponegdje i morski plodovi, bez namirnica životinjskog porijekla. Ovakav post na ulju se također dozvoljava i na blagdane Našašća glave sv. Ivana Krstitelja („Obretenje“), na sv. Mučenike sebastijske („Mladenci“), na Blagovijest, kao i dan prije Blagovijesti, ako dotični blagdan padne izvan Velikog tjedna. Post na ribi se dozvoljava samo na Cvjetnicu i na Blagovijest, ako ne padne u Veliki tjedan. Mnogi, koji to mogu, kroz prva tri dana (čisti ponedjeljak, utorak i srijeda), poste totalni post, bez ikakve hrane, ili je svode na minimum (trimirje).
Nedjelje posta
Postoji pet posnih nedjelja. Prva se u narodu se naziva čista, druga pačista, treća križupoklonstvena (krstopoklona, kažu Srbi), zatim sredoposna i gluha. Čista se naziva još i „nedjelja pravoslavlja“, u spomen pobjede pravoslavlja nad ikonoklastičkim krivovjerjem u 9.st. U nekim crkvama na tu nedjelju čita se „Sinodik pravoslavlja“ – popis svih krivovjerja i obnova njihovih osuda Na bdijenju uoči križupoklonstvene nedjelje se iznosi na sredinu hrama križ vjernicima na čašćenje, a postoji i poseban obred klanjanja križu nakon sv. Liturgije. Kroz sve korizmene nedjelje služi se duža i starija sv. Liturgija sv. Bazilija Velikog, umjesto Zlatoustove.
Subote posta
Na početku treba napomenuti, da pravoslavlje nije jednostavno „ukinulo“ subotu, kao starozavjetni dan odmora, spomena na Stvaranje i Izlazak iz Egipta, i zamijenila ju nedjeljom, kako se to obično shvaća na Zapadu. Subota i dalje zadržava izvjesni počasni status, oslobođena je strogog posta, i euharistijski je dan. Dakako, nije ravna nedjelji, ali nije opet degradirana na obični svagdan. Prva subota Velikog posta se zove Teodorova subota, jer je posvećena sv. mučeniku Teodoru, dok su druga, treća i četvrta zadušne subote. Naime, pravoslavlje nema fiksnog dana molitve za mrtve, tzv. „Dušnog dana“, nego je zato subota kao dan posebno posvećena molitvi za mrtve, a osobito ove posne subote. Zato se tih dana vrše Liturgije i parastosi (molitvene službe) za pokojne. Peta je „Akatistova subota“, jer se na nju pjeva Akatist Bogorodici, remek-djelo bizantske himnografije.
Liturgija pretposvećenih Darova
U pravoslavlju ne postoje pobožnosti poput križnog puta ili euharistijskog klanjanja, ali je zato Veliki post obilježen ovom specifičnom službom, koja se nekada služila kroz sve dane od ponedjeljka do petka u velikoposno vrijeme, a sada uglavnom srijedom i petkom. Treba reći da ovo nije Liturgija (misa), tj., možda ju je pogrešno brojiti uz Zlatoustovu ili Bazilijevu Liturgiju. Pojednostavljeno govoreći, ona je spoj Večernje molitve (iz časoslova) i obreda pričesti – zamislite da u rimokatoličkom obredu svećenik služi svečanu Večernju iz časoslova, s narodom, i u produžetku nje misni obred pričesti (od „spasonosnim zapovijedima potaknuti..Oče naš…“ i dalje). Pričešćuje se darovima posvećenima na Liturgiji prethodne nedjelje (u pravoslavlju nema „skladištenja“ pričesti u svetohraništu, vjernici se pričešćuju uvijek s Darovima posvećenima na toj Liturgiji, na kojoj prisustvuju). Zašto se služi ovo bogoslužje? Naime, kanonima pravoslavne Crkve, zabranjeno je vršiti Liturgiju (misu) u vrijeme strogog posta, pošto je post izraz našega palog stanja, kajanja i iščekivanja, a Euharistija izraz ispunjenja, Uskrsa, budućeg Svijeta. Upravo su takvi, strogo posni, dani izvorno bili korizmeni svagdani, u koje se nekoć nije jelo ništa do navečer, kada se uzimao jedan obrok „na vodi“. Takvim danima se nije mogla služiti Liturgija, ali, pošto su vjernici imali potrebu za pričesti, ovim obredom im se to omogućavalo. Osim toga, željelo se naglasiti, da kroz pričest, postoji trajna prisutnost plodova Euharistije u Crkvi, i van Liturgije (mise). Ova služba se služi, kako smo rekli, uvečer, jer dan je posni, a kako smo rekli, Pričest je uvijek kruna i završetak posta, kraj iščekivanja i ispunjenje Božjih obećanja.
Zaključak
Nemoguće nam je u kratkom članku prikazati svu ljepotu i dubinu Velikog posta Pravoslavne Crkve. Velika je šteta što toliko bogatstvo velikoposnih molitava, Triod, kanon sv. Andrije Kretskog, je praktički zatvoreno pred zapadnim čovjekom, a nažalost, često i pred pravoslavnim, zbog nerazumljivog liturgijskog jezika, manjka pastoralno prilagođenih prijevoda za narod, kao i manjka tumačenja i liturgijskih kateheza. Bogoslužni tekstovi Velikog posta su možda najbolja duhovna hrana za čovjeka, hrana u kojoj su sažeti i teologija, i dogmatika Crkve, i mistično duhovno iskustvo svetaca i otaca Crkve, Biblija i psalmi; sve ovo doslovce prožima korizmene službe Pravoslavne Crkve. Oni nam tumače ona temeljna ljudska pitanja: stvaranje i pad, grijeh i pokajanje, obraćenje i pobožanstvenjenje (oboženje, theosis, deifikaciju) čovjeka. Zato pravoslavni Veliki post, ako se ispravno shvati, i dosljedno provede, u skladu s mogućnostima, predstavlja korjenitu duhovnu preobrazbu čovjeka. On nije tek razmatranje Kristove Muke (često se u rimokatoličkim crkvama sve iscrpljuje u „križnim putevima“ i razmatranjima izmučenog Krista na križu, a u novije vrijeme i u razmatranjima socijalnih tema), a nije tek niti nekakvo „odricanje“ od nečega (najčešće štetnog, a štetnih stvari se i inače moramo odricati). Ponajmanje je „žrtva“. Zato pravoslavlje i inzistira na radosnom uskliku Aleluja za vrijeme korizme, da naglasi kako je ona radosni povratak u Raj, i još više, pobjedničko trčanje Carstvu Nebeskom. Kršćanin, i kada se kaje, radosno uzvikuje „Aleluja“, zbog povratka u kuću Očevu.
Velikoposna molitva sv. Efrema Sirskog[1]:
Gospode i Vladaru života moga,
Duha lijenosti, mrzovolje, vlastoljublja i ispraznih riječi i misli ukloni od mene,
Duha umne čistoće, umne poniznosti, trpljenja i ljubavi podaj meni, sluzi Svome.
Da, Gospodine Care, podaj mi milost sagledavanja svojih grijeha, i da ne osuđujem brata
svoga, jer si blagoslovljen u vijeke vjekova. Amen.
Moli se iza svake službe u Velikom postu; iza svakog stiha se vrši tzv. veliki poklon: znak križa, pa na koljena i čelom do zemlje do zemlje.
Za detaljni prikaz posta preporučujemo:
http://www.verujem.org/pdf/smeman_veliki_post.pdf
[1] Slobodni prijevod; pojedine riječi su pune sadržaja, i potrebno im je dublje tumačenje.
Izvor: “Upoznaj pravoslavlje – pravoslavna vjera i duhovnost na hrvatskom jeziku”
