Čovjek ne bi pomislio da vrijeme od petka poslije podne do utorka prije podne toliko dugo traje. A trajalo je čitavu vječnost dok se čekala izjava policije u slučaju koji je u petak zapljusnuo Hrvatsku kroz vijest da je u zagrebačkom kvartu Malešnica oštrim predmetom napadnuta časna sestra. Svakome tko ju je pročitao ili čuo, pred očima morala je proći stravična slika bespomoćne redovnice koju je zaskočio nasilnik naoružan hladnim oružjem. Svatko s imalo duše suosjećat će sa svakom osobom koja je doživjela tako nešto, a kamo li s redovnicom koja je po svojem habitusu miroljubivo, skrušeno i nadasve krhko biće. Međutim, vrlo brzo nakon te prve vijesti, koja je u sebi sadržavala vrlo malo konkretnih pojedinosti o tom događaju, uslijedio je fake news tsunami na društvenim mrežama.
Nizale su se pojedinosti o tom događaju koje ne samo da nisu bile provjerene i provjerljive, nego su očigledno bile plod nečije prljave rabote, koja je odlučila sudbinu nesretne redovnice iskoristiti za neke svoje nepodopštine. Premda nije objavljeno ime časne sestre, društvene mreže preplavile su njezine fotografije. Svatko tko ih je objavljivao nimalo nije razmišljao o toj redovnici, nego isključivo o samome sebi i svojem pravdoljubivom egu, koji se preko noći morao svrstati u tabor koji će i katoličanstvo i hrvatstvo obraniti od novovjekih Tatara. I dalje, dakako, ne provjeravajući niti jednu informaciju. Štoviše, zdušno nasjedajući lažnjacima poput onima plasiranim s jedne slovenske televizije.
Bilo je bolno sve to gledati profesionalcima iz medija, koji su čekali bilo kakav službeni i provjeren izvor. Bilo je, doduše, mnogo izvora koji su govorili u pravom stanju stvari, ali budući da nisu bili za javnost, nisu niti objavljivani. Čekala se izjava policije koja je, istini za volju, trebala biti daleko brža od ove koja je jučer izašla. Odnosno, čekala se i izjava iz Crkve, tj. redovnica kojima časna sestra pripada, koje su se držale i dalje se drže kao da se to njih nimalo ne tiče. Što je, dakako, sasvim u skladu kad je u pitanju Crkva i krizno komuniciranje, koje oduvijek ne zaslužuje niti jedinicu nego čistu nulu.
Da je policijska izjava stigla prekasno pokazuje histerija koja se nastavila na društvenim mrežama, a u kojoj se širitelji lažnih vijesti samoproglašavaju korifejima istine, a svi oni koji su nasjeli ne provjeravaju i dalje niti jednu jedinu činjenicu. Kao što ne uvažavaju niti činjenicu da je istinska žrtva doista sama redovnica. Koju nije shrvalo samo ono što se zbilo u petak, nego su se životni konci pomrsili još prije. Ali tko mari za nju, važno je biti u pravu na Facebooku. Jer to jamči publicitet bez ikakve odgovornosti i posljedica. S kojima će se i časna sestra i cijeli njezin red, pa i cijela Crkva, morati još mjesecima nositi. Jer je bol zbog onoga što joj se dogodilo pregolema.
