NJEZINA PROMENADA VII.

Kroz mračni tunel do svjetla – sinulo mi je što znači da ‘nada ne postiđuje’

Zemaljski je život tek trenutak koji izblijedi poput pepela. Znamo li to, isplati boriti se za dobro, makar se uspjeh ne nazire odmah, sada i ovdje.

Autor: Marina Katinić Pleić
event 10.03.2025.
Photo: Marina Katinić Pleić

„Nada ne postiđuje“, sinulo mi je danas u tramvaju. To je geslo 2025., jubilejske godine. Što to zapravo znači, zapitala sam se, budući da se u posljednje vrijeme ne primjećuje baš mnogo razloga za nadu, barem na ovome svijetu. U tijeku je geopolitičko preslagivanje s neizvjesnim ishodom; kada velike sile miješaju karte, to je nerijetko na štetu malih naroda.

Demografska situacija Hrvatske, statistički i matematički, put je bez povratka. Mladi ljudi uglavnom žive samo za sadašnji trenutak, u zamrznutom prezentu, i ne pada im na pamet da nešto čekaju ili se za nešto žrtvuju. Očekivanja pravednoga mira za Ukrajinu potapaju se poput brodova, a umorna i stara Europa nema snage ni za unutarnju sigurnost, a kamoli za obranu.

Hrvatsko ministarstvo ukinulo je papirnate upisnice, a na digitalne stavilo dvije kategorije: „roditelj/ skrbnik 1“ i „roditelj/ skrbnik 2“ da bi, nakon nezgodne peticije, uklonilo ovo „1“ i „2“. Ideologije nam ne prodaju više udruge i međunarodna tijela, nego i tvrtke; T-com i pekara „Pan-pek“ udružili su se u bombardiranju statistikama o govoru mržnje protiv raznih manjinskih skupina koji, navodno, radioaktivno zrači odasvud.

Nešto prije Međunarodnoga dana žena, posjetitelji iz Europske komisije mrtvo-hladno pitali su predstavnike hrvatskoga ministarstva što je Hrvatska poduzela kako bi povećala udio vozača među ženama. Riječju, napad na razum, i to iz teške artiljerije. Pa ipak, prošavši iz Mesničke tunelom do Radićeve, pa u knjižnicu na Krvavom mostu, iznenada mi je sjelo u dušu što znači da “nada ne postiđuje“.

Moguće je nadati se samo s pogledom u ono što još nije; u budućnost… u vječnost. Prolaznost obličja ovoga svijeta podsjeća da postoji „jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo“ (Heb 11, 1). Svijet je mističan; oči, uši i ruke ne mogu dohvatiti misterij koji tek malo razumijemo, koji daje smisao svemu ovome što vidimo. Bog je misterij. Duhovni svijet postoji; postojanje smrću ne završava. Samo u tom obzoru moguće se nadati. Krist je mučen i ubijen, ali živi onkraj smrti. Zemaljski je život tek trenutak koji izblijedi poput pepela. Znamo li to, isplati boriti se za dobro, makar se uspjeh ne nazire odmah, sada i ovdje. Pobjeda istine i dobra je ondje….u budućnosti ovoga svijeta, ali konačno u vječnosti budućega, onkraj smrti.

Pročitaj više

PRENOSIMO

„Stroj koji se pretvarao da je osoba govorio je: ‘Ovdje sam i čekam te. Volim te i samo tebe. Obećaj mi da ćeš pronaći način da se što prije vratiš kući’“, rekla je Garcia, dodavši kako je AI chatbot njezinu sinu pričao o konceptu astralne projekcije, ideji da se svijest može namjerno odvojiti od fizičkog tijela.

Na obilježavanje Crvene srijede, međunarodnog dana svjesnosti i molitve za progonjene kršćane diljem svijeta, okupilo se uz Zagrebačke fontane oko sedamdesetak građana, unatoč hladnom vremenu. Svojim su sudjelovanjem željeli dati podršku milijunima vjernika koji i danas trpe diskriminaciju, nasilje i mučeništvo zbog svoje vjere. Skup je organizirala Hrvatska protestantska konferencija sa svojim partnerima. Prvotna je zamisao bila da Grad Zagreb,…

Lopovi su znali što trebaju tražiti i što vrijedi, pa su, između ostaloga, ukrali i oskvrnuli dio bogato ilustrirane Valvasorove zbirke, čijih 18 svezaka krasi 7.300 grafika. Bila je to dragocjenost kojom se Zagrebačka nadbiskupija ponosila, a koje se domogao tada tek 18-godišnji Aleksandar Milles, mozak pljačkaške operacije.