Gotovo je nevjerojatna količina dezinformacija kojom može biti zagađena naša javnost. Osobito kada se radi o životu i djelovanju Katoličke crkve, odnosno općenito o vjeri i vjernicima tj. Jedna je isplivala ovih dana u predsjedničkoj kampanji, a druga se kao trakavica vuče već neko vrijeme. Jedna je javna, a druga je posve privatna, no javnost je tretira kao opću stvar. U prvoj se radi o predsjedničkoj kampanji jednog od kandidata za predsjednika države, a u drugoj o poznatoj sportašici i njezinu braku. Kakve veze ima predsjednička kampanja s problemima u braku poznate sportašice? Pa naprosto u tome da im je u središtu najobičnija laž.
Naime, predsjednički je kandidat (nepotrebno mu je navoditi ime zbog eventualne reklame) u svojem predizbornom pohodu svojim biračima prije nekoliko dana obećao da će učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi kardinal Alojzije Stepinac postao svetac. Prvo, u kauzi Stepinčeve kanonizacije ništa nije u njegovoj moći, kao što nije u moći niti bilo kojeg drugog političara. Ne samo zato što to je to tako po naravi stvari i jer se radi o isključivo unutarcrkvenoj stvarnosti, nego i zbog toga što su hrvatski političari velikim dijelom zaslužni zbog toga što kardinal Stepinac nije proglašen svetim. Ponajprije, radi se o političko-crkvenom diplomatskom fijasku, gdje je srbijanska diplomacija nadigrala hrvatsku stranu. Mreža finih odnosa između srbijanskog veleposlanstva u Vatikanu i kurijalnih prelata godinama se plela sve do onog trenutka kad je 2014. prvo pismom, a onda 2015. ondašnji srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić papi Franji „objasnio“ kako treba osnovati komisiju koja će procijeniti Stepinčevu ispravnost u Drugom svjetskom ratu. Što je kasnije i učinjeno formiranjem katoličko-pravoslavne komisije HBK i SPC-a, kojoj su kumovali visoki katolički prelati poput bivšeg beogradskog nadbiskupa Stanislava Hočevara i isusovca o. Marka Rupnika, izbačena iz reda zbog seksualnog zlostavljanja. Premda komisija nije mogla utvrditi Stepinčevu krivnju, Vatikan sa Stepinca nije skinuo krimen koji mu se nameće iz Beograda. Štoviše, premda je kauza okončana i čeka se samo Papin potpis, dobro upućeni tvrde da se to zacijelo neće dogoditi za Franjina pontifikata.
A kako taj fijasko u mreži ispletenoj u Vatikanu oko Stepinca hrvatski političari nisu uspjeli preduhitriti, svoj su jad pokazivali u daljnjim susretima s papom Franjom, kojega su listom pitali jedno te isto pitanje tj. kad će Stepinca proglasiti blaženim. Što je Franju do te mjere počelo izluđivati, da su ljudi oko pape zamolili hrvatske svećenike bliske Vatikanu da upozore hrvatske političare da to pitanje više ne postavljaju. Što je najčešće bilo uzalud.
I kako bi onda jedan predsjednički kandidat mogao u zadanim okolnostima pomoći oko proglašenja Stepinca svetim? Odgovor je – nikako.
Baš kao što ni suprug naše poznate sportašice ne može pobjeći od laži da živi u tzv. otvorenom braku, floskuli kojom se mediji naslađuju ponajviše zato jer je ona javno svjedočila svoju vjeru i jer su crkveno vjenčani. Naime, sudeći po medijima on zacijelo živi i u „preotvorenom“ braku i to samo za svoj račun. A ona čuva svoje dostojanstvo kao žena, kao i dostojanstvo obitelji, i ne želi javno govoriti o tome. I svakome iole pametnome jasno je da se ne radi ni o kakvom „otvorenom braku“ (osobito ne s blagoslovom Crkve), nego o svjesnoj laži koja je plasirana u javnost, kako bi se zagadili nečiji životi. Tako da ako čujete za „otvoreni brak“ poznate sportašice, budite sigurni da informacija ima istu težinu kao i ona u kojoj će predsjednički kandidat blaženog kardinala Alojzija Stepinca proglasiti svetim.
