Na mjesečnoj tribini Hrvatskoga katoličkog društva prosvjetnih djelatnika povjesničar i novinar Glasa Koncila Marino Erceg 28. listopada u prostoru zaklade Rhema održao je vrlo zanimljivo predavanje o Smiljani Rendić, katoličkoj novinarki koja je kao suradnica Glasa Koncila udarila temelje katoličkom novinarstvu u Hrvatskoj, i to u vremenu kada je put intelektualke i novinarke zahtijevao disidentstvo i veliku hrabrost.
„Prije točno 55 godina, nekako u ovo vrijeme, možda ne baš u isti tjedan ili mjesec, ali u ovom razdoblju na ulicama ovoga našega grada, na njegovim trgovima, kavanama i drugim sastajalištima govorilo se o jednom članku koji je napisala jedna hrabra žena. Negdje se govorilo tiše. Negdje glasnije. Bio je to članak ‘Izlazak iz genitiva ili drugi hrvatski preporod’ koji je napisala Smiljana Rendić“, uvodno je rekao predavač. Zbog toga je članka, pojasnio je, autorica bila suđena 1971., u jeku Hrvatskoga proljeća. Danas, međutim, malo tko zna za nju.
Zainteresirana publika mogla je, uz arhivske fotografije i ulomke iz bogate korespondencije, saznati kako je Smiljana Rendić pomogla osoviti prve ozbiljne katoličke novine u komunističkoj Jugoslaviji. Zbog domoljubnoga i vjerskog opredjeljenja bio joj je onemogućen studij, a neko vrijeme i zaposlenje, te je Rendić iskusila godine oskudice.
„Teologinja koja nikada nije stekla diplomu visokoga teološkoga učilišta, ali su njezino mišljenje itekako htjeli čuti i poneki biskupi i nositelji teoloških katedri. Vrsna poznavateljica hrvatske i svjetske povijesti. Judaistkinja. Vatikanistkinja. Pjesnikinja. Poliglotkinja. Vrsna poznavateljica hrvatskoga jezika“, riječi su kojima je predavač opisao Smiljanu Rendić. „Nije bila redovnica, nije bila udana, nije imala bliskih srodnika i obitelji. Tek nekoliko prijateljica. Prava je obitelj Smiljane Rendić bila u Glasu Koncila. Od početaka svoje suradnje, sve do 1972., ona je redovito putovala u Zagreb, gotovo svaka dva tjedna, te je intenzivno sudjelovala u radu redakcije, posebice u danima „prijeloma“ novina – završne pripreme novinskih stranica za tisak. I još je jednu stvar može nedvojbeno dodati – novinarstvo u „Glasu Koncila“ bilo je za Smiljanu Rendić mnogo više od profesije. Za nju je to bio poziv“, rekao je Erceg.
Svijet vjernika laika u svakodnevnim susretima sa sugrađanima koji ne dijele njihova uvjerenja opisivala je u novinarsko-književnim crticama rubrike „Mi, ovdje“. Pisala je pod pseudonimom Berith, što na hebrejskom znači savez, tako da su je kolege prozvali Madame Berith.
„Dobro ste spomenuli da se na koncu ipak dozna tko stoji iza pseudonima. Ja sam prva od takozvanih ‘laika’ počela, pa se za mene doznalo najprije, i mogu reći iu iskustva: čitava budućnost laikova rada u katoličkoj štampi ovisi od časa u kojem se ‘dozna’ – to jest od ponašanja odnosnog laika u tome času. Ako se dade uplašiti, gotov je. Ja sam deset prvih mjeseci, dok se još nije ‘doznalo’, molila Duha Svetoga: ‘Gospodine, daj mi riječi hrabrosti u onom času’ i dao je. Bez hrabrosti u onom času danas bih kao katolički novinar bila pokopana. A hrabrost se sastoji u tome da se naprosto kaže. ‘Pišem i pisat ću“, citirao je predavač Smiljanu Rendić. Posebno je istaknuo kako je Rendić njegovala zdravu ravnotežu između tzv. konzervativne struje u Crkvi, koja je osporavala Drugi vatikanski sabor i inzistirala na tradiciji radi tradicije, i tzv. progresivne struje tj. teologa koji su željeli voditi dijalog s marksistima koji nisu imali nikakve želje voditi dijalog s ovima.
Rendić je bila i ostala poznata i po vatrenom temperamentu koji je stvarao na desetke polemičnih stranica, u kojima je svoja stajališta žustro argumentirala, pokazujući bogatu erudiciju. „Da bi se jednu stvar dobro napisalo, treba znati tisuću drugih“, zaključio je Erceg, navodeći geslo koje je Smiljana Rendić preuzela od Guida Piovenea.
U raspravi koja je uslijedila Mirjam Katulić, kći Živka Kustića, dugogodišnjega urednika Glasa Koncila, izjavila je kako je poznavala Madame Berith i kako je bila izuzetna, poticajna osoba, te kako je teško povjerovati da je danas praktički nepoznata. Nekoliko soneta iz sonetnoga vijenca Smiljane Rendić „Molitva za milost slova“, napisana povodom trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, prigodno je pročitala Marina Katinić Pleić a nekoliko je dalmatinskih šansona uz gitaru otpjevala Vinka Bobok, članica ravnateljstva HKDPD-a i nastavnica u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji.
