Kao što sidro drži barku da se ne otrgne od dna i ne razbije o greben, tako misao na smrt podržava naš život da se ne strovali u grijehe. Stvarno, prolaz je smrti tako uzak da kroz njega jedva prolazi gola duša. Kad se stigne do tog prolaza, mora se napustiti sav teret vremenitih stvari. Nažalost, grijesi – koji nisu vremeniti, materijalna stvar – lako prolaze zajedno s dušom. Izvor
Misli sv. Antuna Padovanskog za svaki dan – 2. studenoga
Kao što sidro drži barku da se ne otrgne od dna i ne razbije o greben, tako misao na smrt podržava naš život da se ne strovali u grijehe. Stvarno, prolaz je smrti tako uzak da kroz njega jedva prolazi gola duša. Kad se stigne do tog prolaza, mora se napustiti sav teret vremenitih stvari….
Teret grijeha
Pročitaj više
Višegodišnji problem samostanskog posjeda klarisa je i klizište na zapadnom dijelu, koje je uzrokovalo slijeganje nove zgrade i rušenje klauzurnoga zida na nekoliko mjesta.
Kad je fra Luka završio svoje i upravo kanio poći na Humac, zovu ga iz jedne kuće koja je pripadala fra Svetozaru da dođe blagosloviti. Fra Luka pomalo nervozno: pita: „Zar nije fra Svetozar bio u vas?“ „Jest, velečasni, bio je, ali nije blagoslovio“, uzvraća žena. O čemu je riječ? Kada je fra Svetozar došao, ponudili su ga da malo sjedne i s njima popije kavu, što je on i prihvatio. Tako su se, uz kavu zapričali, a onda se fra Svetozar sjetio da ima još dosta kuća za posjetiti, ustao pozdravio se s ukućanima i otišao dalje. Ni oni se nisu odmah sjetili da kuću nije blagoslovio, već tek kasnije.
Prije nekoliko godina postavili smo u vrtu jednu sasvim običnu drvenu klupu. Nije to bilo ništa posebno. Htjeli smo samo da postoji mjesto na kojem će čovjek moći sjesti, odmoriti se od buke i nekoliko trenutaka u miru promatrati kako dan polako odlazi.