Misli sv. Ivana Pavla II. za svaki dan – 5. studenoga

Dijalog uklanja predrasude i umjetno stvorene granice

Autor: Darko Pavičić
event 20.12.2024.

Konstitucija Dei Verbum Drugoga vatikanskog koncila dalje je produžila stoljetnim putem razmijevanja vjere, razmišljajući o objavi u svjetlu biblijskog naučavanja i svekolike patrističke nauke. Sudionici Prvoga vatikanskog koncila iznijeli su nadnaravni značaj Božje objave. Racionalistička kritika, koja se baš u to vrijeme po krivim i naširoko rasprostranjenim mnijenjima pokretala protiv vjere, nijekala je svaku spoznaju kojka nije posljedica naravnih moći razuma. To je navelo Koncil da snažno ustvrdi kako onkraj svake spoznaje ljudskog razuma, koja po svojoj naravi može doprijeti sve do spoznavanja Stvoritelja, postoji također i spoznaja koja je vlastita vjeri. Ta spoznaja izražava istinu koja temelj nalazi u Bogu koji se objavljuje i ta istina je najsigurnija, jer nas Bog niti vara niti želi prevariti. (FR 8)

+ Kriste, podaj da se na preminulima ostvari evanđelje blaženstava: neka se nađu među onima za koje se veli: „njihovo je kraljevstvo nebesko“; među onima, koji su zauvijek baštinili zemlju u Božjemu prebivalištu.

Iz knjige „Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan u godini“

Pročitaj više

Mnogi površni vjernici znaju reći kako se oni izravno Bogu ispovijedaju, tj. kako oni u nekom molitveno-misaonom odnosu prema Bogu (što misle da je molitva) iskazuju svoje kajanje i volju za boljim životom. Tako nešto čini i svaki svjesni vjernik koji redovito u svojoj večernjoj molitvi provjerava svoj dan i pred Bogom se iskreno kaje za dnevne propuste. Ipak to nije ispovijed u punom smislu riječi.

Gotovo da nema zagrebačke crkve u kojoj ovih dana u dugim redovim ispred ispovjedaonica stoje brojni vjernici. Odnosno, redovi se nerijetko protežu i izvan crkava, pa je na neki način dirljivo gledati kako mnoštvo ljudi u tišini i sabranosti strpljivo satima čeka kako bi došli na red za sakrament pomirenja. Premda su to silne obveze…

Pozvani smo biti aktivni sudionici, a ne pasivni promatrači promjena. Pozvani smo svjedočiti evanđelje života u svojim obiteljima, na radnim mjestima i u društvu. Pozvani smo biti zagovornici kulture života i civilizacije ljubavi. Pozvani smo biti graditelji boljega i pravednijega društva, utemeljena na kršćanskim vrijednostima.